Dana 4. 3. 2019. u školskoj knjižnici „Ivo Andrić“ održana je zanimljiva književna večer...

Ivan Lovrenović i Ivan Šarčević bili su naši gosti

Dana 4. 3. 2019. u školskoj knjižnici „Ivo Andrić“ održana je zanimljiva književna večer. Gost večeri bio je istaknuti bosanskohercegovački književnik i publicist Ivan Lovrenović, a moderator susreta - fra Ivan Šarčević. Šarčević je književnu večer otvorio piščevom biografijom, navodeći i pokazujući najpoznatija Lovrenovićeva djela. Moderator je te večeri donio pun ruksak Lovrenovićevih knjiga, od prvog do posljednjeg izdanja, a sve u želji da učenicima približi književni opus ovog pisca. Nakon Šarčevićevog uvoda, glavnu riječ je preuzeo sam Lovrenović. Pričao je o svojoj novoj knjizi po imenu “Sizifova sreća”, koju je krajem prošle godine izdao Otvoreni kulturni forum (Cetinje) i Synopsis (Sarajevo).

U njezinu predgovoru Lovrenović kaže: "Desetljeća koja obuhvaćaju tekstovi u ovoj knjizi, po dubini promjena i po drastičnosti lomova što su ih unijela u privatne živote ljudi i u njihov društveni život, vrtoglavija su od stoljeća. Jednoga će dana o tim promjenama i o tim desetljećima, možda, pisati historičari istraživači s mudre distance, i znati o njima mnogo više i sigurnije od nas, svjedoka i sudionika.

I sam obuhvaćen tim promjenama i lomovima, u privatnom i u javnom životu, autor danas s određenom pouzdanošću može reći samo jedno. Na mjesto sigurnosti s kojom je – dok je trajalo svjedoštvo i sudioništvo – mislio da zna sve najvažnije što se treba i mora znati, o čemu se treba i mora svjedočiti, stupila je danas rezignacija, a na mjesto apodiktičnosti kojom se nekad izgovaralo to što se imalo izgovoriti, stupila je sumnjičavost, autoironija. To ne znači promjenu stavova o ključnim događajima, ulogama, politikama; to dolazi iz osjećaja promašenosti i uzaludnosti svih napora i nastojanja – vlastitih i tuđih – da stvari ne pođu baš onako kako su pošle, i kako idu i danas: putom sveobuhvatne atrofije društvenoga smisla i racionaliteta. I sve se češće javlja novim glasom kojim, kao iz potaje, skeptično došaptava: ne daje li ti nova stvarnost razlog i nalog za provjeru svega što si nekad pisao i izgovarao? Treba li uopće i reći da se pri tome najprije i najviše, možda i jedino, misli na Bosnu."

Kratka crtica o novoj knjizi bila je i povod da čujemo Lovrenovićeva promišljanja.

U naslovu sam Lovrenović daje odgovor na pitanje/dilemu: "Je li Sizifov posao uzaludan?" Kazao nam je da Sizifa treba zamisliti sretnim i na taj način promišljati o njemu. Treba ispuniti svoje dane onime što najbolje znaš i radiš. Samo tako život dobiva smisao. Nakon priče o Sizifu, učenici i profesori imali su prigodu Lovrenoviću postaviti pokoje pitanje.

Kao odgovor na jedno od pitanja, pisac je parafrazirao Krležu koji kaže da je pisanje teška atletika. Inspiracija i tekst su  svuda oko nas. Nikad nije kasno početi.

Nama, učenicima trećih i četvrtih razreda koji pohađamo izbornu nastavu iz književnosti i jezika, skoro dva sata prošla su u trenu. Rijetke su i dragocjene prilike u kojima se možemo upoznati i družiti s našim književnicima.

Na kraju večeri, Marko Vlaisavljević, učenik III. b razreda Opće-realne gimnazije, kao uspomenu na naše druženje, darovao je piscu svoj crtež - Lovrenovićev portret urađen olovkom.

Ostalo je još mnogo tema o kojima smo mogli razgovarati s našim gostima, ali nadamo se da će biti prilike za to u nekom narednom susretu!

Amina Jabučar III. a