Na Čistu srijedu, 6. ožujka 2019. godine, euharistijskim slavljem i obredom pepeljanja započelo je korizmeno vrijeme i u našem Centru. U crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Stupu euharistijsko slavlje predslavio je ravnatelj Centra vlč. mr. sc. Mario Ćosić, a na Banjskome brijegu u crkvi Kraljice Svete Krunice vlč. Ljubo Zelenika, odgojitelj u Internatu. Uspoređujući korizmeno vrijeme s dolazećim proljetnim danima, Ravnatelj je nazočne učenike, djelatnike i roditelje potaknuo na otvaranje srca i nutarnju obnovu u ovom posebno milosnome liturgijskom vremenu te svima zaželio plodnu i milosnu korizmu. Njegovu propovijed donosimo u cijelosti:
PEPEO – PRIRODNI INPUT
Svaki put kad započinje korizma, u nama se budi slika o korizmi kao o nekom strogom ili ozbiljnom vremenu bez osmijeha i radosti. To dakako nije točno. Naime, korizma je, slikovito rečeno, poput prvih dana proljeća, kada se nad zemljom još uvijek prekrivenoj oblacima i hladnoćom probijaju prve zrake Sunca. Korizma je, dakle, vrijeme u kojemu nas, opet slikovito rečeno, vjetar i toplina Božje riječi potiču da otvorimo oči srca i tako povratimo unutarnju jasnoću o našem životu.
Kao vrijeme crkvene godine, korizma je prepoznatljiva po vršenju tri konkretna djela, a to su: milostinja, molitva i post. Danas bih pak želio ukazati na pravi smisao kako korizme tako i upravo spomenutih korizmenih djela.
Kako se obratiti? U vrijeme korizme, odgovor glasi: vršeći djela o kojima Isus govori u evanđelju. I doista: ova su djela od velike pomoći. Međutim, trebamo biti oprezni jer, kako reče papa Pavao VI., "potrebno je obnoviti čovjeka iznutra". Drugim riječima, postoji opasnost da čovjek, čak i uz savršeno obavljanje korizmenih djela, ne uspije obratiti se. Pitamo se: U čemu je problem? Odgovor je vrlo jednostavan i glasi: čovjek, ja, vi, zaboravi ili nije voljan izvršiti zadnji dio Isusovog zahtjeva, to jest odreći se nagrade za svoja dobra djela: «Kada daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica što čini desnica» (Mt 6,3). Nadalje, čovjek, ja, vi, često puta ne shvaća molitvu kao trenutak nutarnje povezanosti s Bogom, u kojemu se treba prepustiti u Božje ruke: «Kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu» (Mt 6,6). Konačno, čovjek teško poginje glavu i daje prednost Bogu u svom životu: «Kad postiš, pomaži glavu i umij lice» (Mt 6,17).
Ukratko rečeno, obratiti se znači tražiti Boga, hoditi s Bogom, činiti djela koja sam Bog čini iz ljubavi; drugim riječima, voljeti samo iz ljubavi, voljeti druge jer Bog mene voli; u konačnici, obratiti se znači živjeti u srcu onu ljubav koja je Boga 'nagnala' na utjelovljenje, na križ i na uskrsnuće. Ujedno, obratiti se znači slobodno i s ljubavlju prihvatiti činjenicu da u svemu ovisimo o Bogu: On je moj jedini Bog i Stvoritelj; On me je stvorio iz ljubavi, stoga, ja u svemu ovisim o Ljubavi, o Bogu. No, ova je Ljubav, Bog, potpuno različita od one ljudske ljubavi, upravo zato što ne stvara nezdravu ovisnost: naime, Božja ljubav me čini slobodnim! I jedino slobodan čovjek je "čovjek obnovljen iznutra", u srcu! I samo je slobodno srce sposobno ljubiti i obratiti se. I samo je obraćeno srce dostojno nagrade o kojoj govori Isus u evanđelju, a to je zadobiti Boga u punini života, u jedinstvu ljubavi.
U jednoj prigodi, papa Pavao VI. reče: "Moja je žarka želja da na kraju ovozemaljskog hoda uđem u svjetlo koje je Isus". To isto svatko od nas želi za sebe – i to je itekako dobro! No, dok smo na zemlji, pozvani smo već sada hoditi u Svjetlu. Korizma je vrijeme koje nas upravo poziva da se vratimo s krivoga puta ili sa stranputica. Kako u tome uspjeti? Tako da nastojimo da ono naše malo svjetlo uvijek svijetli u pravom i jedinom Svjetlu, a to je Isus Krist. Upravo zato, u korizmenom vremenu dopušteno nam je gajiti ljubav prema nama samima. Naime, samo ako se iskreno volimo, možemo uprijeti prst ne protiv slabosti drugih, nego protiv naših vlastitih slabosti. Jasno, ne zato da se potisnemo prema dnu, nego zato da se oslobodimo egoizma, koji je korijen svakoga zla i zbog kojega naša djela ne sjaje pravim svjetlom pred Bogom. Nastojmo, stoga, da Kristovo svjetlo trajno svijetli u našem srcu, kako bismo na kraju korizme i mi uskrsnuli s Kristom.
Upravo zato, pepeo kojim danas bivamo označeni, poziv je da korizmu započnemo s jasnom odlukom, a ona je: obnoviti se iznutra i pripremiti se za sudjelovanje u Kristovom uskrsnuću.
Svima vama želim plodnu i milosnu korizmu!
http://www.ksc-sarajevo.com/index.php/14-vijesti/391-pepelnica-ili-cista-srijeda#sigProId110907a754