Na terensku nastavu 19. rujna krenulo je 134 učenika šestih razreda u pratnji svojih razrednica, pedagoginje Ivane Katavić, profesorice Ane Mocnaj i profesora Romana Petkovića.Okupili smo se ispred Zemaljskog muzeja i krenuli u 9:00 sati po nimalo obećavajućim vremenskim prilikama.
Učenici sa Stupa su nam se pridružili na Stupskoj petlji te smo krenuli put 50-ak kilometara udaljenog Vareša. Sitna kišica koja je padala prilikom polaska, do Vareša je prestala, ali nas je u Varešu dočekao pravi jesenski dan uz temperaturu 6-7 stupnjeva.
U Vareš stižemo u 10:30 sati te se upućujemo prema površinskom kopu željezne rude gdje se danas smjestilo jezero Smreka, najdublje jezero u Bosni i Hercegovini. Tu smo poslušali kratko predavanje kroz koje smo se upoznali sa gradićem u koji smo došli i poviješću rudarenja na ovim prostorima.
Nakon jezera krećemo u obilazak grada, a prvi na redu nam je bio stari kameni most koji je specifičan po svojoj sličnosti i načinu gradnje onome puno poznatijem u Mostaru. Poslušavši legendu o nastanku mosta, krenuli smo prema najstarijoj katoličkoj crkvi u Bosni i Hercegovini. Tu su nas dočekali župnik fra Leon i fra Anto koji nas je poveo u obilazak crkve.
Ispred crkve nas je dočekala i sestra Snježana – ravnateljica „Male škole“ doma za nezbrinutu djecu, kojoj smo uručili simbolične darove za štićenike doma. Sestra Snježana nas je povela i u obilazak „Male škole“ te nas upoznala sa životom u domu. U obilasku nam se pridružilo i nekoliko mlađih štićenika doma koje je naš dolazak prilično razveselio i koji su nam s radošću pokazali svoje sobe i prostorije u kojima svakodnevno borave.
Nakon „Male škole“ krenuli smo dalje kroz Vareš koji se izdužio uz rječicu Stavnju. Prošli smo kroz stari dio grada te se autobusima uputili prema obližnjem izletištu Ponikve. U Ponikvi smo se, okruženi crnogoričnom šumom, u druženju i igri zadržali oko sat i pol. Dosta niska temperatura nas je ograničila da se dulje zadržimo tako da smo već pomalo umorni i opijeni oštrim planinskim zrakom nešto prije 15 sati krenuli prema Sarajevu.
U Sarajevo smo, pomalo smrznuti i obogaćeni nekim novim znanjima, sretno stigli oko 16 sati.
Roman Petković, prof.