Katolički školski centar «Sv. Josip» u Sarajevu otvoren je 19.11.1994. godine. Bilo je to teško ratno vrijeme, depresivno za opkoljeni grad Sarajevo i sve njegove žitelje, a posebno djecu. Katolička je crkva u tom kaotičnom vremenu poniženja ljudskog dostojanstva, razaranja moralnog i materijalnog, htjela potaknuti nadu u poštovanje čovjeka i zajednički život, koji kao da se htio ugasiti, iako je na ovim prostorima vijekovima njegovan. Vrhbosanska nadbiskupija osniva i otvara Katolički školski centar «Sv. Josip», multietničku i multikonfesionalnu školu - Školu za Europu.
Školska zgrada je bila potpuno devastirana u ratu. Uložena su velika sredstva crkvenih donatora iz Europe u njezinu obnovu kako bi učenici imali lijepe učionice, kabinete i sve uvjete za dobar obrazovni i odgojni rast.
Pomoćni vrhbosanski biskup mons. dr. Pero Sudar, kao promicatelj katoličkog školstva u BiH, osim ovog prvog centra u Sarajevu, u ime Vrhbosanske nadbiskupije nešto kasnije otvara katoličke školske centre u Tuzli, Zenici, Konjicu, Travniku i Žepču.školski centar «Sv. Josip» u Sarajevu otvoren je 19.11.1994. godine. Bilo je to teško ratno vrijeme, depresivno za opkoljeni grad Sarajevo i sve njegove žitelje, a posebno djecu. Katolička je crkva u tom kaotičnom vremenu poniženja ljudskog dostojanstva, razaranja moralnog i materijalnog, htjela je potaknuti nadu u poštovanje čovjeka i zajednički život, koji kao da se htio ugasiti, iako je na ovim prostorima vijekovima njegovan. Vrhbosanska nadbiskupija osniva i otvara Katolički školski centar «Sv. Josip», multietničku i multikonfesionalnu školu - Školu za Europu.
Školska zgrada je bila potpuno devastirana u ratu. Uložena su velika sredstva crkvenih donatora iz Europe u njezinu obnovu kako bi učenici imali lijepe učionice, kabinete i sve uvjete za dobar obrazovni i odgojni rast.
Pomoćni vrhbosanski biskup mons. dr. Pero Sudar, kao promicatelj katoličkog školstva u BiH, osim ovog prvog centra u Sarajevu, u ime Vrhbosanske nadbiskupije nešto kasnije otvara katoličke školske centre u Tuzli, Zenici, Konjicu, Travniku i Žepču.
|
|
|
Na poziv prvog vrhbosanskog biskupa dr. Josipa Stadlera 1882. godine dolaze u Sarajevo iz Beča sestre družbe Kćeri Božje ljubavi, koje iste godine grade Zavod sv. Josipa u kojem je počela s radom Osnovna škola (4.10.1882.), a uskoro i Ženska učiteljska škola, Tečaj za odgojiteljice u dječijem zabavištu, Trgovinski tečaj i Ženska stručna škola.
Zavod Sv. Josipa odgajao je i obrazovao mnoge građane grada Sarajeva do kraja Drugog svjetskog rata, kada su tadašnje vlasti zabranile rad svim privatnim školama pa tako i onima koje su bile u vlasništvu Crkve. Dolaskom demokratskih promjena u BiH stvorili su se uvjeti da Vrhbosanska nadbiskupija otvori Katolički školski centar po mjeri i želji roditelja i učenika.
|
|
|
|
|
|
