U organizaciji Pedagoškog vijeća, u prostorijama Katoličkoga školskog centra „Don Bosco”, 26. i 27. kolovoza održan je redoviti godišnji seminar za djelatnike Sustava katoličkih škola za Europu koji je okupio svih sedam katoličkih školskih centara u Bosni i Hercegovini. Ovaj je jedinstveni događaj ove godine prvi put upriličen u Žepču, a središnja tema dvodnevnog susreta bila je Autentični identitet i obnovljena motivacija nastavnika u katoličkim školama: transformacija pedagoškog djelovanja i razvojne perspektive.
Na početku službenog dijela programa nazočnima se prvoga dana seminara pozdravnim riječima obratio mons. Ivica Božinović, nakon čega je uslijedilo duhovno predavanje izv. prof. dr. sc. Olivera Jurišića na temu Bog i prorok Ilija: Čovjekova snaga pred Božjom tišinom.
Vlč. Jurišić, profesor filozofije na KBF-u u Sarajevu, u svome je izlaganju usporedio duhovno iskustvo proroka Ilije sa shvaćanjem i prakticiranjem osobne vjere, povlačeći jasnu paralelu između Ilijinih duhovnih borbi i stvarnosti današnjeg čovjeka, napose djelatnika u katoličkim školama. Istaknuo je da Ilijina vatrenost, samouvjerenost i oduševljenost mogu privući onoga tko iskreno traga za Bogom u svom životu, ali i da prorok Ilija može uznemiriti pojedinca s površnim ili ravnodušnim odnosom prema vjeri. Poput Ilije, koji je nakon početnog zanosa prošao put teških kušnji, sumnji i potrebe za bijegom, i djelatnici se u svakodnevici i radu suočavaju s dubokim umorom, profesionalnim sagorijevanjem i kolektivnim pesimizmom. „U toj situaciji naše rezignacije, razočaranja i umora pronalazi nas Bog, odnosno pronalazi one koji još uvijek u njega vjeruju i vjeruju kako Bog ipak može nešto učiniti i promijeniti”, riječi su predavača koji je stoga naglasio važnost preispitivanja vlastite vjere. I kao što Bog dolazi proroku Iliji, tako može doći i djelatniku katoličke škole, „no, prije nego što bi Bog uopće mogao doći na način kako Bog sam odabire i hoće, svatko za sebe bi trebao promisliti svoju osobnu vjeru i odnos prema Bogu”. Poput Ilijinih povlačenja u spilju, nužno je pronaći trenutke tišine za susret sa samima sobom – sa svojim strahovima, razočaranjima, očekivanjima i iskrivljenim slikama o Bogu. U toj nutarnjoj ogoljenosti, Bog ne dolazi grandiozno prema našim ljudskim željama za brzim izbavljenjem, već nam se približava tiho, u šapatu blagog lahora. „Ne onakav kakvim ga mi želimo u našim snovima i maštanjima, nego onakav kakav nam stvarno treba u stvarnosti našeg svakodnevnog života, rada i napora da nam bude podrška i da nam bude blizu kad shvatimo i osjetimo da nemamo dovoljno podrške i razumijevanja od onih koji bi nam trebali biti najbliži, bilo da su to članovi naše obitelji, bilo da su to naše kolege i kolegice iz kolektiva i škole u kojoj radimo”, poručio je predavač.
Nakon poticajnog izlaganja vlč. Jurišića i poziva na promišljanje o vlastitoj vjeri i osobnom odnosu prema Bogu, u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio novi promicatelj Sustava katoličkih škola za Europu i predsjednik Pedagoškog vijeća BK BiH mons. Željko Majić, uz koncelebraciju ravnatelja svih katoličkih školskih centara u BiH, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića i drugih svećenika.
Mons. Majić je, predstavivši se, naglasio da povjerenu službu ne doživljava kao čast, nego kao služenje te da u novoj službi s djelatnicima Sustava želi promišljati o identitetu katoličkih školskih centara i o profilu nastavnika i profesora u katoličkom školskom centru. Potom je zahvalio svima koji su godinama ulagali svoje profesionalne sposobnosti i osobno svjedočanstvo, napose dugogodišnjem v. d. promicatelju Ivici Božinoviću, kako bi „katolički centri bili ono što trebaju biti: škole koje imaju dušu”.
U prigodnoj propovijedi promišljajući o usmjerenju katoličkih školskih centara te profilu nastavnika u njima, nadahnut svetopisamskim tekstom u kojemu sv. Pavao u Drugoj poslanici Solunjanima govori o radu, odgovornosti i vlastitom primjeru, mons. Majić je naglasio kako „identitet nastavnika u KŠC-u nije samo pitanje stručnosti već osobnog svjedočanstva”. U nastavku je istaknuo da s obzirom na to da učenici ponajprije promatraju ponašanje, komunikaciju, pravednost i cjelokupni odnos nastavnika prema radu i okolini, posao u školi nadilazi običnu radnu obvezu te predstavlja životni poziv: „I zato je nastavnik mnogo više od osobe koja prenosi znanje. Nastavnik je učeniku poruka prije nego što mu je predavač.” Osvrnuvši se na evanđeoski tekst o farizejima, novi promicatelj je upozorio da najveća opasnost za katoličke škole nije manjkavost u prenošenju znanja, već nesklad između onoga što se govori i onoga što se živi, te je zaželio da Isusovo upozorenje farizejima bude poziv svakom djelatniku na preispitivanje vlastite autentičnosti u življenju evanđeoskih vrijednosti u radu s učenicima tijekom nove školske godine. „Jer ne želimo da naši KŠC-i budu samo dobre škole. Želimo da budu katoličke škole koje imaju dušu.” Istaknuo je, također, da se katolička škola ne temelji samo na izvanjskim obilježjima, već prožima znanje i vjeru, te učenika cjelovito odgaja za život, kritičko razmišljanje i odgovornu slobodu. Njezina multikulturalnost i prisutnost osoba različitih vjeroispovijesti ne umanjuju njezin katolički identitet; naprotiv, „katolički identitet nije zid koji podižemo protiv drugoga, već temelj na kojemu se grade mostovi” te živi zajedništvo u uvažavanju različitosti. Potom je jasno naglasio kako se od djelatnika koji nisu katolici ne traži odricanje od vlastite vjere, ali se od svih očekuje odgovornost i poštovanje katoličkog identiteta ustanove u kojoj rade, bez njegova omalovažavanja u učionici ili u javnom prostoru, dok se od nastavnika katolika istodobno očekuje autentično svjedočanstvo njihove vjere. Zaključno je istaknuo kako zajedništvo u katoličkim školskim centrima ne počiva na istosti, već na zajedničkoj skrbi za dostojanstvo svakog djeteta, a međusobno uvažavanje i suradnja nastavnika različitih vjeroispovijesti daju učenicima najvažniju životnu lekciju: da različitost nije neprijateljstvo, već da očuvanje vlastitog identiteta uz poštovanje tuđega gradi mir i budućnost. Obraćajući se nastavnicima kao srcu katoličkih školskih centara, novi promicatelj je naglasio da ljude odgajaju ljudi, a ne programi, pravilnici ili zgrade, te da se pravo poslanje katoličke škole očituje u pristupu svakom učeniku s ciljem da mu se pomogne postati boljim čovjekom. Promicatelj je jasno izrekao viziju katoličkih školskih centara kakve Crkva želi: „Želimo s vama graditi katoličke centre koji su: jasno katolički, profesionalno izvrsni, odgojno snažni, ljudski topli i otvoreni prema svakom čovjeku. Želimo škole koje se ne boje svoga identiteta. Ali želimo i škole koje se ne boje drugoga. Želimo da naši učenici budu ponosni na ono što jesu, ali i sposobni poštovati onoga tko je drugačiji. Želimo da naši nastavnici budu stručni, ali i da budu ljudi. Želimo da naši katolički školski centri budu mjesta u kojima se ne odgajaju samo budući liječnici, profesori, inženjeri, pravnici i drugi stručnjaci, nego prije svega ljudi.” Na koncu je promicatelj zazvao Božji blagoslov na sve katoličke školske centre, ravnatelje, djelatnike, učenike i roditelje te molio za ono što je svima najpotrebnije: dar mudrosti za poučavanje, strpljenja za odgajanje, hrabrosti za svjedočenje i ljubavi za služenje.
Drugoga dana seminara, nakon euharistijskog slavlja koje je predvodio mons. Ivica Božinović, slijedio je radni dio koji je predstavila prof. dr. sc. Sandra Bjelan, moderatorica programa. Potom je gđa Ana Matković, psihologinja i članica Povjerenstva za trajnu formaciju djelatnika katoličkih škola u Republici Hrvatskoj, održala dva predavanja: Identitet koji se živi: poziv, misija i profil djelatnika katoličkih škola – izlaganje posvećeno promišljanju o tome što danas znači graditi i svjedočiti katolički identitet u odgojno-obrazovnim ustanovama i Nastavnik koji pokreće: od rutine do inspiracije. Kako izaći iz „autopilota” i ponovno pronaći motivaciju – predavanje usmjereno na prepoznavanje svakodnevnih izazova i osnaživanje motivacije u nastavničkom radu.
Naglasak je stavljen na specifičnost katoličkih škola, koje nisu samo mjesto prijenosa znanja, već formativne zajednice prožete evanđeoskim duhom slobode i zajedništva. Istaknuto je kako katolički identitet treba biti vidljiv u konkretnom kurikulumu, načinu rješavanja sukoba, odnosu prema različitostima te u kršćanskoj antropologiji koja čovjeka promatra u svjetlu Božjeg dostojanstva. Psihologinja Matković je u svom kristocentričnom izlaganju ukazala na to da su nastavnici ključni nositelji identiteta škole i svjedoci kršćanskih vrijednosti te da su, unatoč nesavršenostima, pozvani biti živi odrazi jedinoga Učitelja – Isusa Krista te radosno svjedočiti vjeru i ponosno živjeti identitet. Na koncu je izrazila zahvalnost svim djelatnicima u Bosni i Hercegovini koji u specifičnim i izazovnim društvenim okolnostima svakodnevno ulažu golem trud u očuvanje i življenje ove uzvišene misije.
Završno predavanje drugog dana seminara na temu Kuda idemo i kako tamo stići održao je mons. dr. sc. Slađan Ćosić, koji je nazočne djelatnike podsjetio na temeljna znanja o trajnoj svrsi katoličkih škola, njihovoj organizaciji i normativnim aktima te na uzvišeno zvanje i poslanje učitelja. Istaknuo je da katoličke škole u Bosni i Hercegovini, organizirane u Sustav katoličkih škola za Europu uspostavljen 2010. godine odlukom BK BiH, predstavljaju bitan dio identiteta i poslanja Crkve. Govoreći o poslanju odgoja cjelovitih osoba, mons. Ćosić je, pozivajući se na riječi biskupa Pere Sudara o važnosti skladnog suživota i služenja vlastitom narodu uz uvažavanje drugih, naglasio da „temeljnu svrhu katoličkih škola Sustava da daju doprinos odgoju cjelovitih osoba, oblikujući njihovu svijest i savjest te im pomažući da izrastu u čestita bića” svaki djelatnik treba poznavati, prihvatiti, poštovati i njegovati. Mons. Ćosić je istaknuo da, u kontekstu Bosne i Hercegovine, katoličke škole imaju dodatnu svrhu te da su s jedne strane oaze čuvanja identiteta, jezika i kulture hrvatskoga naroda, a s druge strane prostori promicanja zajedništva u različitosti, pri čemu su otvorene učenicima svih nacionalnosti, vjera i svjetonazora koji slobodno prihvaćaju njihov duh i program. Pozivajući djelatnike da preuzmu svoj dio odgovornosti za odgoj i obrazovanje mladih, jasno je izrekao da „svatko ima obvezu! – doprinijeti očuvanju i učvršćivanju svrhe naših škola”. Osnivač, također, od djelatnika očekuje da poznavanje vlastitih normativnih akata i Sustava ne bude samo na formalnoj razini, nego da je važno poznavati njihov duh. U završnome dijelu rečeno je da se uz stručnost traže ljudske, moralne i duhovne osobine kao što su pravednost, istinoljubivost, radinost, solidarnost i ljubav prema učenicima i školi. „Trebamo učitelje koji žele biti duh i duša naših škola – to jest, učitelje koji od stupanja u školu pa do izlaska iz nje, pa i dalje, srcem i duhom pomažu učenicima upoznati i prihvatiti vrijednosti na kojima naše škole počivaju, koje njeguju i promiču”, naglasio je mons. Ćosić.
U završnici radnoga dijela stručni aktivi na razini Sustava održali su svoj redoviti sastanak, a potom je uslijedila sjednica Pedagoškog vijeća na kojoj su profesoricama Aniti Mihić i Katarini Bešić iz Katoličkog školskog centra „Ivan Pavao II.” uručeni certifikati o napredovanju u zvanje mentora, a nagradu „P. Erich von Brandis, D. I.” ove je godine dobila s. Ljubica Filipović, profesorica u Medicinskoj školi Katoličkog školskog centra „Sv. Josip” Sarajevo.
U ime Pedagoškog vijeća mons. Ivica Božinović zahvalio je svim nazočnima na dolasku, a napose domaćinima koji su svojom srdačnošću i uslužnošću doprinijeli da su se svi osjećali kao kod kuće, a novi seminar se već sad s radošću iščekuje. Program ovogodišnjeg seminara bio je obogaćen sudjelovanjem na misnim slavljima, večernjim opuštenim druženjem uz kviz i glazbu te razmjenom iskustava, što je djelatnicima Sustava katoličkih škola za Europu pružilo izvrsnu priliku za međusobno upoznavanje i povezivanje. Uz radost susreta i razgovora te zajedničko promišljanje o poslanju nastavnika u Sustavu katoličkih škola za Europu, na ovogodišnjem je seminaru poseban naglasak stavljen na katolički identitet te njegovo poštovanje, a za djelatnike katolike i svjedočenje u svakodnevici školskoga života.
Nataša Kelić
