Roditeljski sastanak za učenike I. razreda Opće-realne gimnazije i Srednje medicinske škole

Poštovani i dragi roditelji i učenici Opće-realne gimnazije i Srednje medicinske škole KŠC-a „Sv. Josip“ u Sarajevu!

Sve vas srdačno pozdravljam na našem prvom roditeljskom sastanku! Dok vas pozdravljam, izražavam vam i dobrodošlicu u ovaj Centar, u ime našeg Osnivača – Vrhbosanske nadbiskupije, svoje osobno ime, u ime direktorice Srednje medicinske škole gđe Ivane Šlipogor i direktora Opće-realne gimnazije gosp. Vatroslava Čelara.

U ovom kratkom obraćanju želio bih naglasiti koji je glavni smisao postojanja i djelovanja ove škole, na što stavljamo naglasak, a što će, vjerujem, doprinijeti vašem razumijevanju našega rada i našoj budućoj suradnji, suradnji roditelja učenika i osoblja škole.
U ona sada već davna vremena, kada je zvanje učitelja u društvu bilo vrlo cijenjeno i adekvatno vrednovano, žalio se neki učitelj, da mu najteže pada bez uspjeha objašnjavati po sebi jasne stvari. Razlog njegove muke leži, čini se, ponajprije u činjenici što ni sam nije shvatio da veličina, ali i gorčina njegova poziva i jest upravo u bezuspješnom objašnjavanju jasnih stvari. Kada bi se sve ono, što je samo po sebi razumljivo, shvaćalo i prihvaćalo, jedva da bi cio sustav prenošenja znanja i trud oko odgoja bio i potreban. I koliko god bio velik postotak onih koji razumljive stvari nikada ne shvate, a još veći onih koji ih ne prihvate, društvo se ne može odreći nastojanja da njihov broj bude što manji. Naime, život pojedinaca, a napose njihova sudjelovanja u zajednici, nije moguć bez razumijevanja i uvažavanja temeljnih saznanja i prihvaćanja osnovnih vrednota. Upravo će zbog toga mučno i u isto vrijeme lijepo zvanje učitelja nestati s ovoga svijeta tek sa zadnjim Adamom. Naime, i zadnjem čovjeku će na «zadnjom satu» netko trebati reći kako se kao čovjek umire. Koliko god bio dojmljiv, Kranjčevićev upitnik je odviše bolan da bi u ljudskom srcu mogao zauzeti mjesto zadnjeg odgovora. A bez odgovora na pitanje kako mu je ljudski umrijeti, čovjek na kraju shvati da je uzalud živio. Shvatiti i prihvatiti odgovor na temeljno pitanje – kako kao čovjek umrijeti, moguće je samo, ako se na vrijeme nađe odgovor na pitanje kako kao čovjek živjeti! Nemam namjeru ovdje razglabati odnos života i smrti. Ali ne zato jer znam da mladi ljudi i današnje društvo uopće bježe od govora o smrti, nego zato što to nije tema ovoga susreta. Slijepo zatvaranje očiju pred činjenicom smrti bilo bi razlogom više da se o tom sastavnom i važnom dijelu ljudskoga života progovori upravo mladim ljudima. Ne zato da bi im se moraliziralo ili ih se smrću plašilo, nego zato da bi im se na vrijeme pomoglo do kraja vrednovati i poštivati neprocjenjivi i nezasluženi dar života. Ove uvodne misli bih završio tvrdnjom da je mjesto i uloga katoličkih škola upravo u tome da se u njima đake poučava i odgaja u svemu bez čega nije moguće živjeti i umrijeti kao čovjek.
Odgajati i obrazovati nije nikada bio jednostavan i lak posao. No, koliko god nam iskustvo s jedne strane pokazivalo sve teške strane odgoja i obrazovanja, s druge strane nam to iskustvo pokazuje i govori o nužnosti, ali i ljepoti odgoja i obrazovanja. Odgoj i obrazovanje su zahtjev ljudske naravi i bez odgoja i obrazovanja čovjek bi se teško mogao ostvariti, njegov suživot s drugima bio bi jedva moguć, a njegov osobni napredak, kao i napredak cijelog društva, bi bio nemoguć. Neraskidivost ovih dviju stvarnosti već je davno izrazio i Seneka, rekavši: Educatio maximum diligentiam plurimumque profuturam desiderat – Odgoj zahtijeva najveći trud, ali i donosi najveću korist. Naša pak narodna poslovica kaže kako su korijeni odgoja gorki, a plodovi slatki.
U skladu s Osnivačkim aktom Škola osobitu pozornost daje sljedećim vrijednostima: znanju, solidarnosti, identitetu i odgovornosti.

Znanje je temeljna proizvodna snaga u društvu i glavni uvjet uspješnosti. Solidarnost kao prevladavajuća odgojno-obrazovna vrijednost pretpostavlja sustavno osposobljavanje djece i mladih da budu osjetljivi za druge, za obitelj, za slabe, siromašne i obespravljene, za svoju okolinu i za životno okružje koje obilježava pluralizam kultura, nacija, religija, svjetonazora. Odgoj i obrazovanje u KŠC-u će kod učenika pridonositi razvoju smisla za osobni identitet povezan sa smislom za poštivanje bogatstva različitosti. Odgovornost je jedna od glavnih vrijednosti odgojno-obrazovnog djelovanja. Slijedom toga ovaj Centar želi pomoći odgoju i obrazovanju odgovorne, istinoljubive, poštene, mirotvorne, tolerantne i solidarne osobe, osobe stvaralačkoga duha, s dubokim osjećajem za obitelj i za očuvanje svog vlastitog identiteta, osobe koja poštuje vrijednosti drugih kultura i naroda.

Solidan odgoj bi smo željeli učiniti najjačim područjem ovoga Centra i naših škola. Naime, danas je zavladao strah i od samoga spominjanja odgoja. Roditelji će i pristati da od djece tražimo znanje, jer će im to, misle, trebati za uspjeh u životu. Ali, disciplina i lijepo vladanje, tražiti od učenika da ne izostaju s nastave, da ne puše, ne piju, ne psuju, da se pristojno odijevaju i sl., za to su njihovi sinovi i kćeri preosjetljivi! K tome, mnogi smatraju kako je to nešto staromodno i previše katoličko, jer oni bi da im djeca budu u trendu. E, mi pak ne! Opasni su ljudi znanja i moći bez temeljnih ljudskih kvaliteta istinoljubivosti, pravičnosti, spremnosti na žrtvu, skromnosti. Čini mi se da je od njih svijet pretrpio i trpi više od svih neznalica svijeta. Ne znam koje su glave opasnije. One s krivim sadržajem ili pak prazne, koje svatko može napuniti čime hoće!
Stoga, dragi roditelji i učenici, želio bih vas uvjeriti da sva naša nastojanja, sve što poduzimamo i radimo ima samo jedan cilj – odgojiti, osposobiti i oduševiti mlade generacije ovoga grada i ove Zemlje za prave i istinske vrijednosti. Na temelju ovakvog pristupa znanje je, prije svega, u službi vrijednosti života i otkrivanja njegova smisla, a tek onda osposobljavanje za struku. Rekao bih da je posebnost ove škole u nastojanju posvjedočiti i približiti učenicima istinu o zadnjoj svrsi čovjeka i svega stvorenoga te ih, u svjetlu te istine, oduševiti za radosno i odgovorno življenje jedincatog dara i čuda života. Naime, samo ona škola kojoj je znanje svrha oplemenjivanje duha i srca, u stanju je formirati učenike za odgovorne ljude i dobre građane ove zemlje!
Da bi škola izvršila svoje poslanje, neophodno je da svi koji je čine (nastavnici, roditelji i učenici) znaju ne samo kako je organizirana nego i razumiju zašto je upravo tako organizirana. I što je još važnije, koliko i kako je od istih prihvaćena! Naime, čovjek samo ako i koliko razumije stvari, toliko će s uvjerenjem davati sebe i od sebe te se truditi vršiti ih. Bilo bi pogubno, ako bi, poradi bilo kojih razloga i motiva, pitanje prihvaćanja odgojno-obrazovnih zahtjeva ove škole od strane roditelja i učenika, kao i od onih koji ih provode, bilo neprihvaćeno ili prihvaćeno polovično! Da bi škola s uspjehom izvršila svoje poslanje, neophodno je skladno djelovanje svih koji su, na bilo koji način, uključeni u odgojno-obrazovni proces. Bez tijesne i zauzete suradnje, prije svega, vas roditelja i nastavnoga osoblja, učenika nije moguće razumjeti i prihvatiti. A samo shvaćen i prihvaćen učenik može biti poučavan i, što je još važnije, odgajan!

Stoga, dragi roditelji, vaša uključenost u odgojnu dimenziju škole i vaša prisutnost u školi nije izborna opcija, dodatno obogaćenje, nego je to temeljni element identiteta svake katoličke škole koji je potreban zbog kvalitetnog i učinkovitog odgoja. Roditelji su pozvani sudjelovati u životu škole ne samo zbog izravne odgojne odgovornosti koju imaju, nego i zbog izvršavanja zajedničke odgovornosti u odgoju. Svakodnevni problemi mogu se rješavati brže i učinkovitije samo ako roditelji budu istinski uključeni. Roditelji koji povjeravaju svoju djecu katoličkim školama, partneri su s kojima se sklapa odgojni ugovor. Roditelji su prevažni zbog odgovornosti koja se tiče njih i upravo poznavaući svoje odgovornosti ne bi trebali nikada dovoditi u pitanje odgovornost odgojitelja/učitelja (nastavnika). Neka svatko na svojemu polju odgovornosti, i roditelj i nastavnik, doprinosi rastu i razvoju učenika, ali ipak zajedno i u suradnji. Jer jedino je to garant uspjeha i postizanja cilja kojemu svi težimo!

Dragi učenici!

Ova škola nije zamišljena samo kao mjesto u kojem se predaje i stječe znanje, nego, prvenstveno, kao dom, obitelj u kojoj se raste i odgaja za život! Želim da se u ovoj školi tako i osjećate, kao „kod kuće“, no ne baš doslovno, već da se svatko od vas ovdje osjeća sigurnim, prihvaćenim te da u svim potrebama i teškoćama možete računati na podršku svih uključenih u rad škole.

Važan aspekt, a ujedno i najosjetljiviji dio odgoja, čini prava ravnoteža između slobode i discipline, što se ponekad čini da ugrožava jedno drugo. No, ako se i u najmanjim dnevnim stvarima ne primjenjuju pravilni obrasci ponašanja, karakter učenika se neće moći ispravno formirati i teže će se biti spreman suočiti s izazovima koji će doći u budućnosti. Kvalitetan odgoj podrazumijeva učenje korištenjem pravog značenja slobode, jer tek tada će biti moguće razumjeti vrijednost pravila koja treba poštivati. Pravila nisu usmjerena sama na sebe nego su postavljena kako bi na najbolji mogući način mogli dijeliti bogatstvo osobnog i zajedničkog života. SERVA ORDINEM, ET ORDO SERVABIT TE!

Stoga vas molim da odgojne mjere prihvaćate u najboljoj vjeri, jer njihova svrha je vaš rast i vaše dobro. Za sve vaše prijedloge, sugestije, kritike, budite slobodni doći i obratiti se i iznijeti ih, jer samo ukoliko naša komunikacija bude dvosmjerna, možemo učiti jedni od drugih i siguran sam da će nam u Centru biti bolje i ljepše!

Vama dragi roditelji, hvala što ste nam povjerili svoju djecu na odgoj i obrazovanje! Trudit ćemo se opravdati vaše povjerenje! Pozivam vas i potičem na suradnju s osobljem škole! Stava sam da, otvorena, iskrena i pravovremena komunikacija mogu prevenirati i riješiti dosta nejasnoća i problema. Tamo gdje ima dobre volje, naći će se i načina za rješenje svih teškoća! Uz zahvalu za dolazak i sudjelovanje na roditeljskom sastanku, svima želim svako dobro.