Na početku svoga predavanja, kojim je u srijedu, 17. travnja 2019. godine, u auditoriju Centra započela uskrsna duhovna obnova za djelatnike Centra, mons. dr. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup i promicatelj katoličkog školstva u BiH, izrazio je radost zbog susreta s djelatnicima pred najvažniju svetkovinu kršćanstva, dodavši da je Uskrs ispunjenje Božjeg obećanja i dar vječnosti jer spasenje čovjeka kulminira Uskrsom.
Najavio je da će govoriti o zahvalnosti jer je upravo svjesna zahvalnost preduvjet duševnog i psihofizičkog zdravlja čovjeka, njegove sreće i zadovoljstva, dok su sva nezdrava čovjekova stanja posljedica njezine odsutnosti: zahvalnost je prepoznatljiva crta vjernika i zauzima posebno mjesto u njegovu srcu, mislima i načinu njegova djelovanja.
Rekao je da zahvalnost prvenstveno treba protegnuti na veliki broj osoba i ustanova koje čine da katolički školski centri doprinose boljem životu njihovih učenika i obitelji, a po njima i boljem životu cijele domovine BiH. Čovjek ne može biti sretan ukoliko nije svjesno zahvalan: sreća je stanje kojemu su usmjerene sve želje i čovjekova nastojanja, a srce mu je nemirno sve dok ga ne dosegne. Čovjek se oko svake vrline treba svjesno truditi i treba znati i htjeti zahvalno živjeti svoj mali, obični život, koji je čudo. Ptice su zahvalnije i radosnije nego ljudi jer se raduju samo zato što žive. Bog je prvotni razlog čovjekova postojanja, stoga Mu čovjek duguje zahvalnost za dar života.
Biskup je u daljnjem izlaganju na biblijskoj prispodobi o ocu i razmetnom sinu objasnio zašto nezahvalnost ima razornu moć: nakon što je sin nezahvalno napustio oca i spiskao očevinu, gubi dostojanstvo sina, doživljava poniženje i gubitak identiteta. Sin bez oca, vjernik bez Boga, samo je prašina koja ga na kraju čeka, a nezahvalnost je temeljni i najveći oblik nevjernosti i nevjere.
Biskup je podsjetio da nam Bog sve daruje preko ljudi jer je čovjek socijalno biće, stoga mu možemo uzvratiti samo preko ljudi: tako što ćemo sa zahvalnošću i radošću prihvaćati ljude s kojima živimo. Pozvao je djelatnike da se zapitaju s koliko radosti i zahvalnosti dolaze u školu: jer nas žaljenje, kukanje i ogovaranje, koje su posljedica nezahvalnosti, čine otvorenijima za sve oblike bolesti.
Duhovna obnova za djelatnike Centra doživjela je svoj vrhunac u euharistijskom slavlju, koje je biskup Sudar u prethodnom predavanju nazvao najvećim očitovanjem zahvale Bogu jer je euharistija trajna Božja prisutnost među nama.
