“Očima djeteta” na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo

Svijet bi bio mnogo ljepše mjesto kada bismo ga svi promatrali “očima djeteta”. Kroz razgovor sa djecom, profesorica Klaudija Mlakić Vuković tragala je za odgovorom šta je to što djeci najviše smeta u ponašanju odraslih.

Sve bi se moglo svesti na to da odrasli često jedno govore, a drugo rade i da sebe i svoje postupke ne vide iz dječije perspektive, odnosno da promatraju svijet samo iz svog kuta.

Ključ za poboljšanje je razvijanje samokritičnosti i empatije – gledanje svijeta očima djeteta.

Cilj je uputiti konstruktivnu kritiku roditeljima, učiteljima/profesorima, a obzirom na važnu ulogu koju odrasli imaju u formiranju dječije ličnosti, jer se djeca ugledaju na odrasle koji ih okružuju.

Potreba djece da budu voljena nije ništa novo, ta potreba se nije promijenila sa novim tehnologijama ili modernizacijom nastavničkih pomagala, ona je tu od pamtivijeka, ali se čini da se ta potreba sve manje zodovoljava, te se čini kao da je važnije imati fotografiju koja prikazuje sretnu obitelj na Instagramu, odnosno lažni virtualni život, od naše realnosti … djece koja vape za pažnjom. Pjesme zborova su tu da podsjete kako je svijet po mjeri djeteta, šaroliko i dobro mjesto.