Dana 18. ožujka u Katoličkom školskom centru „Sv. Josip“ u Sarajevu obilježen je Dan škole. Svečano misno slavlje u 17 sati u crkvi Kraljice svete krunice predvodio je vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić.
Nadbiskup se vjernicima obratio riječima:
Draga braćo i sestre, svaki svetac svojim životom, riječima i djelovanjem nudi vjernicima Isusove Crkve mnoštvo različitih razina vlastite svetosti i primjera o kojima bi se moglo i trebalo razmišljati i koje bi nakon razmatranja valjalo primijeniti u vlastitom životu. Sveti Josip tu nije nikakva iznimka nego, dapače, prednjači u mnoštvu primjera različitih razina vlastite svetosti koja je poticajna. Sveti Josip je blaženik koji je nevjerojatno ponizan i skroman pred riječi Božjom i do kraja poslušan. Onoga trenutka kada je uvjeren da je glas koji je čuo zaista glas anđela, Josip je spreman promijeniti sve svoje životne planove i ne samo čuti riječ Božju, nego se pretvoriti u onoga koji je poslušan pred riječi Božjom. Kao što mi na euharistijskom slavlju slušamo riječ Božju, tako i Josip kada čuje riječ Božju postaje poslušan u svom djelovanju i razmišljanju, u svojim planovima i nakanama, istoj riječi Božjoj koju je čuo. U tom smislu on je zaista primjer za nasljedovanje cijeloj Crkvi Kristovoj. Stoga je potrebno da u poniznosti svojih savjesti, svatko od nas sebe upita i u tišini pred licem Božjim odgovori: Jesam li ja onaj koji je slušao riječ Božju, zaista i poslušao riječ Božju, odnosno pretvorio je u svoju svakodnevnicu? Je li riječ Božja pravilo mojih dana? Jesu li riječi Božje vodilje mojih planova i namjera? To je, ako je tako, pravo štovanje svetoga Josipa, a sve ostalo je obično pripovijedanje.
Nakon svete mise, u 18 sati u auditoriju Centra održana je priredba pod nazivom Očima djeteta. Na početku smo čuli himnu KŠC-a koju je izveo zbor Osnovne škole, Opće-realne gimnazije, Srednje medicinske škole i instrumentalni sastav pod vodstvom prof. Ane Andrle-Imamović.
Potom je pozdravnu riječ uputio ravnatelj Centra don Mario Ćosić:
…Kao što ste mogli vidjeti, ovogodišnji Dan škole obilježavamo pod motom Očima djeteta. U Andrićevom eseju „Razgovor s Gojom“ napisana je ova misao: „Jednom sam, igrajući se, nacrtao vodenu površinu u večernjem sjaju i na njoj barku iza koje ostaje lepezasta brazda na vodi. Sve je nejasno, bez pojedinosti, gledano izdaleka. Dao sam jednom prijatelju, vedrom i pametnom čovjeku, taj crtež i ostavio mu da on sam navede ime. Bez oklijevanja čovjek ga je okrstio – Posljednja vožnja – iako se to ni po čemu nije moglo vidjeti.“ Filozofi će reći da stvari oko nas imaju onakav izgled kakav im dadnu naše duše. Phil Bosmans, u pjesmi pod naslovom „Daj mi oči djeteta“, moli: „Gospodine, za ovaj dan, daj mi malo sunca, jedan cvijet, jedan osmijeh i oči djeteta.“ Nije li zapravo to ono što nam ponekad svima treba, bez obzira na godine, a to je: Biti kao dijete i stvari oko nas promatrati očima djeteta! Isus će za razliku od drugih rabina, osim polaganja ruku i molitve za djecu, događaj iskoristiti za kratku propovijed, u kojoj djeca simboliziraju stav i ponašanje svih koji žele pripadati kraljevstvu nebeskom. Jednostavnost, poniznost, iskrenost, prijateljska ovisnost i radostan odnos prema drugima, poučljivost, otvorenost i povjerenje su temeljne oznake djeteta. Koliko god nas okolnosti u kojima živimo i djelujemo nukale, a životno iskustvo prisiljavalo držati se narodne „mudrosti“ sadržane u opominjućoj izreci: ne budi dijete; posrednik između Boga i čovjeka, Neba i zemlje poučava: ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. (Mt 18,2) Postati kao dijete ne znači biti dijete, a još manje ostati djetinjast. Naprotiv, to znači odrasti ne gubeći temeljna svojstva djeteta. Djeca se razlikuju od odraslih, prije svega, po tome što s divljenjem i radošću promatraju svijet u kojemu žive. Oni svijet i njegove tajne kao i istine života promatraju više srcem, nego razumom. A to mogu jer osjećaju da su voljena i da netko za njih brine. Sve im to omogućava imati otvoreno i zahvalno srce. Nitko ne može druge uvjerljivije poučavati o tajnama života od onih koji se iskrenošću i otvorenošću srca klanjaju Tvorcu tvoga života. U tajnu života je moguće ući i druge u nju uvoditi samo onima koji su pred Bogom spremni biti i pred drugima se pokazati kao djeca, tj. u svojoj malenosti i poniznosti sagnuti glavu i ramena. Takvi roditelji i učitelji, više primjerom nego riječima, pomažu svojoj djeci i svojim učenicima odrastati ne gubeći djetinje otvorenosti prema životu. Gledano očima djeteta, djeca, danas nama odraslima, svojim roditeljima i učiteljima poručuju da samo jednostavan, ponizan, iskren, prijateljski raspoložen i otvoren roditelj i učitelj može biti graditelj novoga – boljega svijeta u kojem treba biti radostan jer je pozvan i jer smije biti odgovoran za druge. Kako nam takvih roditelja i učitelja, graditelja bolje budućnosti treba u ovoj svakom ljudskom zlobom i računicom izmučenoj, ali tim dražoj zemlji Bosni i Hercegovini! Mi vjerujemo da je odgoj utemeljen na Bogu, ako ga realiziraju roditelji i učitelji koji su svjesni da smo svi učenici jednoga božanskog Učitelja. Ima li za roditelja i učitelja ljepšega i zahtjevnijeg poslanja, nego izravno sudjelovati u stvaranju boljega svijeta utječući da ljudi budu bolji i sretniji? Završavam ovo razmišljanje riječima Pape Franje, odnosno pozivom, vama dragi roditelji koji ste prvi odgojitelji svoje djece i vama učitelji u KŠC-u „Sv. Josip“ Sarajevo: „Nemojte se obeshrabriti pred poteškoćama koje predstavlja odgojno-obrazovni izazov! Odgajanje nije zanat, nego stav, način postojanja; da bismo odgajali, treba izići iz sebe samih i stati posred djece i mladih, pratiti ih na dionicama njihova rasta stajući njima uz bok. Dajte im nadu i optimizam za njihov hod u svijetu. Naučite ih da vide ljepotu i dobrotu stvorenja i čovjeka, koji uvijek čuva biljeg Stvoritelja. No iznad svega budite svojim životom svjedoci onoga što im priopćavate.
Ovogodišnji program, posvećen kako djeci tako i odraslima, pod motom Očima djeteta najavili su voditelji Mateo Gradac i Isabella Vrsalović.
Stvarajući kontrast svijeta djece i odraslih, ispred očiju publike smjenjivale su se vesele glazbene i ozbiljne dramske scene.
Naime, program je počeo pjesmom Kad bi svi ljudi na svijetu u izvedbi zbora Osnovne škole pod ravnanjem prof. Ane Andrle-Imamović. Pored veselih nota, dio publike je bio nagrađen i šarenim balonima; a posebnost ove izvedbe je bila i u znakovnom jeziku učenice Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo Magdalene Vasilj i učenice naše Osnovne škole Lamija Aini Joldaš Osmanović.
Uslijedila je scenska izvedba teksta Hoću stvarni život koji je ukazao na problem pretjeranog korištenja mobitela roditelja pa posljedično i djece, te da je, nažalost, danas često važnija fotografija sretne obitelji na Instagramu, odnosno lažni virtualni život od naše realnosti – djece koja vape za pažnjom.
Zvijezde večeri, barem prema reakciji publike, bili su učenici i učenice Malog zbora Osnovne škole (II., III. i IV. razredi) koji su pod ravnanjem učiteljice Nele Đido izveli pjesmu Kad bi meni dali jedan dan i jasno poslali poruku da o empatiji trebamo učiti od najmlađih.
Druga scenska izvedba teksta Mi nismo brojevi problematizirala je forsiranje dobrih ocjena, i roditelja i profesora, zbog čega se djeca nerijetko u školskim klupama osjećaju poput nekog broja, a ne osoba sa svojim željama i nadama.
Važno je naglasiti da su oba dramatizirana teksta nastala zajedničkim radom svih učenika i učenica koji pohađaju dramsku sekciju i prof. Klaudije Mlakić Vuković.
Završna točku – pjesmu Zemlja grupe EKV – izveo je vokalno-instrumentalni sastav područne Osnovne škole na Stupu pod vodstvom prof. Andree Hadžidedić, čime je još jednom za kraj naglašena poruka da smo mi odrasli, i roditelji i profesori, odgovorni za stvaranje boljeg mjesta za našu djecu: Ovo je zemlja za sve naše ljude / Ovo je kuća za nas / Ovo je kuća za svu našu decu…
Cjelokupni program pratila je scenografija za koju su zaslužne prof. Lidija Karamehmedović, Ivana Mijić Čavlović i Tamara Mišanović; kao i tehničke podrške: prof. Zoran Radoš, učenice: Ivana Perica, Ema Lauš-Pjanić, Reina Operhal, Iva Barešić i učenici: Marko Dragić, Rafael Tomić, Ivano Grgača, Luka Paškvalin, Imran Šehalić i David Čurak.
Nakon završene priredbe, za sve sudionike, roditelje, učenike, djelatnike i ostale goste organiziran je i pripremljen domjenak u holu naše škole.
