S ponosom i radošću dijelimo vijest o literarnom uspjehu učenice naše škole. Na ovogodišnjem likovno-literarnom natječaju „Stazama Petra Barbarića“, koji tradicionalno okuplja darovite učenike, naša Ines Martić (učenica 8. c razreda KŠC-a „Sveti Josip“, područna škola Stup) osvojila je izvrsno 3. mjesto. Ines je stručno povjerenstvo osvojila svojim maštovitim i dubokim literarnim uratkom pod naslovom „Susret Petra Barbarića i Maloga Princa“, u kojem je na jedinstven način povezala lik mladića koji je težio svetosti s bezvremenskim likom iz književnosti. U utorak, 19. svibnja, povodom proslave Dana škole u KŠC-u „Petar Barbarić“ u Travniku, održan je prigodan i svečani program na kojemu su proglašeni pobjednici natječaja. Svečanosti je uz pratnju svoje mentorice s. Ivane Jurišin nazočila i naša nagrađena učenica. Tom prigodom uzoriti nadbiskup mons. Tomo Vukšić osobno je čestitao svim nadarenim učenicima te im uručio diplome i prigodne nagrade za njihov trud i kreativan rad. Od srca čestitamo Ines na ovom prekrasnom uspjehu. Ines je na najljepši način predstavila kreativnost i duh naše škole, te joj želimo još mnogo nadahnuća i uspjeha u budućem školovanju i spisateljskom radu.
U nastavku možete pročitati nagrađeni literarni uradak.
Susret Petra Barbarića i Maloga Princa
Bila je to 1897. godina. Proljetna noć se polako i tiho spuštala nad Travnikom. Po nebu je bilo rasuto niz zvijezda koje su tiho, ali žarko sjajile poput zlatnih očiju neba. Staro sjemenište bilo je pod pokrovom tame, samo je u jednoj sobi gorjela šutljiva, slabašna svijeća. U toj mirnoj i skromnoj sobi ležao je Petar Barbarić. Njegovo tijelo bilo je krhko poput lista kojeg nosi proljetni vjetar, ali dubina njegove duše gorjela je snagom rasplamsale vatre. Svaka iskra tog plamena bila je poput tihe molitve predane Bogu. Na drvenoj, maloj komodi pokraj njegove postelje stajala je Biblija i još nekoliko knjiga. Sve je bilo jednostavno i skromno, a opet prožeto ljepotom vjere i neugasive nade. Petar je gledao prema nebu. Činilo mu se kao da je svaka zvijezda anđeo obasjan Božjom svjetlošću i ljubavlju.
Tada se začuo lagan šum. Na prozor je sletio Mali Princ. Njegova zlatna kosica vijorila se na vjetru, a oči su mu bile sjajne i pune radoznalosti. ,,Dobra večer, Petre“, rekao je tihim i mirnim glasom. ,,Upoznao sam mnoge ljude i obišao mnogo planeta. Vidio sam kraljeve koji žele vlast i moć, poslovne ljude koji posjeduju tisuću stvari, ali svi su oni umorni i nesretni. Kako to da je tebi put vršenja svakodnevnih dužnosti najlakši i najsigurniji put do neba?“ Petar se blago nasmiješio i tiho odgovorio:,,Ljudi često misle da se Bog skriva u velikim djelima, ali On zapravo živi u svakodnevnim dužnostima koje obavljamo s ljubavlju, u svakoj naučenoj lekciji, u pomoći koju pružamo drugima, u riječima podrške i u svakom iskrenom djelu učinjenu čistim srcem. Čovjek ne postaje bliži nebu zbog bogatstva i brojki koje posjeduje, nego zbog dobrote i ljubavi koju nosi u duši. Kada učimo, pomažemo bolesnim i nemoćnim ljudima te kada dijelimo svoje vrijeme s drugima, tada i najobičniji trenutci postaju čista molitva predana Božjoj volji. Dobrota i ljubav su kao tiha iskra koju ne vidimo uvijek očima, ali ona grije ljudsku dušu u najhladnijim danima.“ Mali Princ šutio je nekoliko trenutaka, pa je zatim prošaptao: ,,Znači li to da sam se ja, dok čistim svoje vulkane i brinem o svome planetu i o svojoj ruži, zapravo najviše približio Bogu?“ ,,Da“,odgovori Petar, ,,kao što ti čistiš vulkane na svom planetu, tako čovjek mora čistiti svoje srce od sebičnosti i oholosti. Ti si svoju ružu zalijevao i čuvao, tako sam i ja nastojao čuvati dušu. To se čini molitvama i blizinom s Bogom.“ Mali Princ podiže pogled prema nebu: ,,A gdje se Bog doista skriva? Tražio sam Ga među zvijezdama i planetima.“ Petar blago zatvori oči i reče; ,,Bog se skriva u tišini, u svakoj majčinoj suzi, u čovjeku koji vodi borbu s nekom bolesti ili čovjeku koji u siromaštvu i teškom životu svoje brige priča Bogu kroz svakodnevne molitve. Bog dolazi poput jake svjetlosti koja pobjeđuje tamu i osvjetljava put našeg života.“ Vani je vjetar zaljuljao grane, a noć je mirisala na toplinu i vječnost. ,,Vidio sam ljude koji imaju sve, a opet su u duši prazni“, reče Mali Princ, ,,ti si sada bolestan, nemaš materijalno bogatstvo, živiš skromno, ali iz tebe uvijek izviru mir i spokoj. Kako?“ Petrove oči u tom trenutku zasjaše neobičnim sjajem. Nasmija se i reče: ,,Čovjekov život nije stvoren za materijalne stvari. Srce čovjeka je poput ptice, stvoreno je da bude slobodno i povezano s nebom. Ne može živjeti u kavezu nesretno i zarobljeno. A kada dođe do Boga, tada i bol postaje lakša jer je podijeljena sa Stvoriteljem. Sreću pronalazim u svakodnevnim postupcima učinjenima s ljubavlju.“ Mali Princ ponovno pogleda prema zvijezdama i upita: ,,Petre, bojiš li se ti smrti?“ Petar mu odgovori: ,,Ne bojim se. Smrt nije znak tame i kraja već povratka Ocu. Kao što se ti vraćaš svojoj ruži, tako se i ja vraćam Bogu. Tijelo je samo prolazna ljuska, ali ljubav i duša nikada ne umiru.“ ,,Onda smrt nije kraj!?“ radosna srca reče Mali Princ. ,,Nije, ona je posljednja postaja prije vječnosti“, prozbori Petar. Zvijezde su sijale snažnije nego prije. Mali Princ polako ustade i reče:,,Moram poći, ruža me čeka.“ Petar ga blago pogleda:,,A mene moj Otac.“ Mali Princ se još jednom okrenuo i prozborio:,,Razumijem ono što si mi rekao. Najvažnije stvari su nevidljive očima. Vide se samo srcem“, šapne Petar. Tada se Mali Princ izgubi među zvijezdama, a Petar sklopi oči posljednji put.
Travnik je tonuo u mir i spokoj, a noć je svojim tihim zagrljajem čuvala posljednje riječi njihovog razgovora. Negdje na nebu, među nizom svjetlucajućih zvijezda, dvije su sjajile posebnim sjajem. Jedna kao simbol dječje dobrote, a druga kao znak ljubavi i Božjega puta.
