U petak, 4. listopada 2024. godine, u Katoličkom školskom centru „Sv. Josip“ u Sarajevu obilježen je Dan učitelja. Djelatnicima se na početku obratio i održao govor ravnatelj Centra don Mario Ćosić. Počevši s nama dobro poznatom mišlju da “čovjek snuje, a Bog određuje”, mogli smo čuti o samim počecima djelovanja Katoličke škole u Sarajevu. Prvi počeci odgojno-obrazovnog rada družbe Kćeri Božje ljubavi započeo je 1882. godine kada je blagoslovljen kamen-temeljac budućeg Zavoda svetog Josipa. Godine 1945. zabranjen je rad Zavoda, a 1994. rodila se ideja o ponovnom pokretanju katoličke škole u Sarajevu te je upravo 4. listopada 1994. otvoren KŠC „Sv. Josip“ u Sarajevu koji je ove godine proslavio 30 godina svoga postojanja i djelovanja.
Ravnatelj je istaknuo da je KŠC drugačija škola za razliku od ostalih u Kantonu, upravo jer je katolička, a to znači da su joj Evanđelje i Krist inspiracija i vodilja u življenju i djelovanju. Svi djelatnici pozvani su svjedočiti kršćansku pozitivnu antropologiju, odnosno da je čovjek najuzvišenije, najveće i najsvetije od svega stvorenog. Od svakog učitelja očekuje se da bude na razini povjerenog poslanja. Stoga učitelj treba pokazati otvorenost prema svakom učeniku i truditi se odgojiti cjelovitu osobu prožetu kršćanskim univerzalnim vrijednostima jer škola uvijek treba biti mjesto svjedočenja. Papa Pavao VI. rekao je da moderni čovjek radije sluša svjedoke negoli profesore, a ukoliko i sluša profesore, tada je to zato što su i sami svjedoci. Međusobni odnosi imaju najvažniju ulogu. Ako profesori nisu vjerni istini i kreposnom ponašanju tada i najbolji planovi i programi “padaju u vodu”. Nastavnik svjedoči onoliko koliko je i sam spreman ostvarivati ono što traži ili predlaže onima koje poučava. Danski filozof Kieerkegard navodi da biti učitelj ne znači “sjeći kao na panju tvrdnjama”, nego biti učitelj znači doista biti učenik. Nastavnik u KŠC-u treba živjeti svoje ideale, dijeliti svoje pluseve, a ostavljati svoje minuse. Crkva preko škole želi promicati vrijednosti i vršiti svoje poslanje.
Biskup Sudar je rekao: „U katoličkoj školi informacija treba biti u službi formacije, a formacija u službi tranformacije“. Ravnatelj don Mario potiče riječima: „Da bi škola s uspjehom izvršila svoje poslanje, neophodno je skladno djelovanje svih. Jedni drugima trebamo biti podrška, kao što pružamo podršku i učenicima. U katoličkim školama i ovom Centru službeni jezik je hrvatski i s tom činjenicom ne može biti pogađanja. Međusobno prihvaćanje kao temelj i uvjet istinskog zajedništva svakoj ustanovi daju onu kvalitetu kojom se sretni razlikuju od nesretnih i uspješni od neuspješnih. Zato vas danas potičem prihvatite svoje poslanje kao svoju osobnu priliku učiniti nešto za sebe, narod i zemlju kojoj pripadate. To ćete moći odgovornim odnosom prema poslu koji vršite, prema ljudima s kojima radite i ustanovi u kojoj radite“.
Nakon govora, slavljena je Sveta Misa u Crkvi Kraljice svete Krunice koju je predvodio don Mario Ćosić. Budući da se ovoga dana slavila svetkovina svetoga Franje Asiškog, ravnatelj je u svojoj propovijedi rekao: „Franjo je svetac koji je nakon svoga obraćenja do te mjere snažno živio u kreposti poniznosti da mu je ona nakon smrti po jednodušnom slaganju cijele crkvene zajednice priznata i postala znak po kojem ga se prepoznaje i pamti. Blago siromasima duhom, njihovo je Kraljevsko Nebesko – to je Isusova misao koja je svetom Franji bila vodilja te se trudio živjeti u skladu s Isusovom zapovijedi koja glasi: Najveći među vama neka vam bude poslužitelj, tko se god uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen. Poniznost je majka svih drugih kreposti. Poniznost je temelj svih drugih kreposti, ako nje nema sve druge kreposti su beskorisne. Poniznost je početak i vrata svetosti, poštivanja drugih ljudi i svake plemenitosti, ona nema ništa s poniženjem čemu je posve suprotstavljena. Ona je stanje takve ljudske zrelosti koja nema poteškoća prihvatiti i samozatajno priznati uspjeh i talent drugoga, a kad tako čini, kršćanin sam izvršava zapovijedi svetoga Pavla: Ništa ne činite iz prkosa i radi tašte slave, nego iz poniznosti smatrajte jedni druge većima od sebe. Poniznost je zahtjevna kršćanska krepost i nije baš česta, a sveti Franjo nam je primjer i dokaz da je ona moguća.“
Nakon Svete Mise, održan je i domjenak u hodniku škole uz hranu, piće i zajedničko druženje u povodu obilježavanja Dana učitelja.
