Učenici četiri treća razreda Srednje medicinske škole i Opće-realne gimnazije, u pratnji razrednika Maje Fetahagić-Bezdrob, Miane Vidović Žuže, Ajle Pilav Dostić i Dejana Garića te nekolicine drugih profesora, posjetili su 15. listopada 2026. godine Travnik.
Na odredište smo stigli u 10. 00 sati. Budući da su gimnazijalci i medicinari činili jednu veliku skupinu učenika, njih 44 iz Srednje medicinske škole i isto toliko iz Opće-realne gimnazije, na samom početku je dogovoreno da se podijelimo u dvije skupine kako se ne bi stvarale gužve i kako bi učenici zaista bili u prilici bez žurbe uživati u svemu što su profesori isplanirali za ovaj dan. Učenici Srednje medicinske škole najprije su posjetili rodnu kuću našeg poznatog nobelovca, Ive Andrića. Imali su priliku poslušati inspirativnu priču o siromašnom bosanskohercegovačkom dječaku kojega nikakvi padovi nisu mogli spriječiti da ostvari svoj san – da sa svijetom, na inspirativan i prepoznatljiv način, podijeli priču o Bosni i Hercegovini. Ta priča ga je vinula u zvijezde i postao je naš jedini nobelovac. Učenici su imali priliku čuti manje poznate detalje iz njegova života, vidjeti najstarija izdanja njegovih knjiga i iz prve ruke svjedočiti o malom mjestu iz kojeg je krenuo ovaj veliki čovjek.
Kada je naš zanimljivi domaćin ispratio i posljednju skupinu, uputili smo se u Zavičajni muzej. Učenici su poslušali još jedno zanimljivo predavanje o običajima ovoga kraja, narodnim nošnjama, ali i brojnim nalazištima vrijednih povijesnih artefakata u blizini Travnika.
Sljedeća na redu je bila prepoznatljiva, izuzetno lijepa, Šarena džamija u kojoj smo se upoznali s njezinom povijesti, posebnostima i kulturnim značenjem.
Za kraj terenske nastave, učenici su obišli travničku tvrđavu (Stari grad), jedan od najprepoznatljivijih simbola Travnika, a s koje se pruža zaista veličanstven pogled na grad, ali i čitavu okolicu.
Budući da posjet Travniku ne bi bio potpun bez poznatih travničkih ćevapa, učenici su pohrlili u najpoznatije travničke ćevabdžinice u kojima se tražilo mjesto više. Nakon ukusnog predaha, uslijedilo je slobodno vrijeme za druženje, šetnju i uživanje u ovom malom, ali izuzetno lijepom gradu.
Kako je i planirano, u Sarajevu smo bili do 16.30 sati, veseli i siti.
