2018-02-14-01 2018-02-14-02 Učenici i djelatnici Katoličkog školskog centra započeli su korizmu kao vrijeme priprave za najradosniji kršćanski blagdan, Uskrs. Na čistu srijedu, 14. veljače 2018. godine, u 12 sati Euharistijsko slavlje u crkvi Kraljice svete krunice predvodio je vlč. Mario Ćosić, ravnatelj Centra, uz koncelebraciju Ljube Zelenika, odgajatelja u internatu. Na Euharistijskom slavlju bili su prisutni učenici i djelatnici Osnovne škole – Mejtaš, Srednje medicinske škole i Opće–realne gimnazije, a svojom pjesmom Euharistijsko slavlje uljepšao je bend internata. Tijekom propovijedi ravnatelj Centra rekao je kako je davanje milostinje onima koji su u potrebi poseban vid pobožnosti za koji se možemo odlučiti tijekom korizme. Na taj način postajemo posrednici Božje providnosti, a svaka se milostinja vraća kao Božji blagoslov. „Post potječe od Božje zapovijedi čovjeku da se održi od jela sa stabla spoznaje dobra i zla te je cilj posta jesti pravu hranu, odnosno kako Isus tumači, vršiti volju Božju“, ovim riječima ravnatelj je potakao sve prisutne na post tijekom korizme. Tijekom Euharistijskog slavlja obavljen je i obred pepeljenja, tijekom kojeg svaka osoba pojedinačno pristupa svećeniku koji ga posipa pepelom izgovarajući sljedeće riječi: „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti“. Vlč. Mario Ćosić se nakon obreda osvrnuo na izgovorene riječi rekavši kako bi nam ove riječi trebale biti često u mislima, ne samo tijekom korizme. Kada bismo češće razmišljali o tome da ćemo jedno dana morati stati pred lice Božje, naše bi misli, riječi i djela bila potpuno drukčija, trudili bismo se uvijek biti Semper magis, rekao je ravnatelj Centra. Na Pepelnicu Euharistijsko slavlje u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Stupu predvodio je kapelan vlč. Ivan Ivančević na kojem su bili prisutni učenici i djelatnici Osnovne škole – Stup. Euharistijsko slavlje svojom pjesmom uljepšao je zbor Osnovne škole u pratnji profesorice Andreje Krasnić. Čista srijeda je dan koji nas svojom simbolikom poziva postajati sve više i više Božja djeca, odnosno kroz naredno vrijeme korizme nastojati mijenjati vlastito ponašanje i to posebno kroz ova dva vida, s jedne strane odbacivati osobne mane, pokajati se za pogreške, a s druge strane nastojati opredjeljivati se za dobro, za pozitivnosti, za pomaganje drugima, za osjećaj prema ljudima u potrebi. U tom je smislu važno ne zanemariti ni jedan ni drugi vid, odnosno važno je i odreći se grijeha i opredijeliti se Božji put spasenja. 2018-02-14-03 2018-02-14-04 2018-02-14-05 2018-02-14-06 2018-02-14-07 2018-02-14-08

2018-02-06-01 2018-02-06-02 Svake godine na današnji datum u auli naše škole stoji slika lika jedne mlade osobe, oko slike su položene bijele ruže i knjiga u koju se može upisati ono što se tom mladom čovjeku želi, a više ne može reći. Prije točno deset godina Denis je zadnji put prošao tim istim hodnikom pozdravljajući svoje profesore, smijao se sa svom prijateljima te krenuo kući sretan i bezbrižan, a danas umjesto njegovog smijeha u hodniku je tišina. Iako je prošlo deset godina djelatnici Katoličkog školskog centra nisu zaboravili Denisa, pa su zajedno s učenicima Centra obilježili godišnjicu njegove smrti. Kroz radove učenici Osnovne škole, Srednje medicinske škole te Opće–realne gimnazije podijelili su svoje misli vezane za Denisa. Učenica Katarina Brković iz IV.a razreda Srednje medicinske škole napisala je sljedeće stihove: „Otišao si anđele u nebeske visine,Visoko, visoko iznad tmine,Ostavljajući za sobom pustoš i tuguI majku bez sina, bačenu na muku.Oh, da ti bar još jednom vidi osmijeh,Da ti kaže da te voli i da si još njen svijet,Da si i dalje njen najljepši, uvenuli cvijet.Ali sada je kasno, nisi s nama višeI ne znaš da netko i dalje za tebe diše.Ostala je škola, poznata po tebiUpozorenje nama, opomena meni.“ Učenica Antonija Jerkić iz III.b razreda Opće–realne gimnazije promišljajući o vršnjačkom nasilju i odnosu između žrtve i počinitelja napisala je sljedeće riječi: „Nekoć su ovo radili meni. Ugnjetavali me, ponižavali i ostavljali da ležim na ulici. Ne spoznah ljubav, prijateljstvo, ne spoznah što znači radovati se životu. Ni oni nisu mogli naslutiti da zla se sila nastanjuje u uništenom biću. Padoh u pepeo, a ustadoh kao anđeo smrti.“ Adrijan Mišić učenik V.a razreda Osnovne škole napisao je pjesmu „Nepošten gubitak“ kojom je između ostalog rekao: „Takvo nasilje sene treba dešavati.Ne smijemo samo gledatinego trebamo spašavati.“ Učenici Doris Perković, Adna Mašić i Denis Herić su, zajedno s profesoricama Minelom Husejinović i Tanjom Ćuković te pedagoginjom Ivanom Katavić, položili cvijeće i zapalili svijeću na tramvajskoj stanici u blizini Tehničke škole na Marijin Dvoru. Tu su imali priliku razgovarati s Anom Mrnjavac, mamom pokojnog Denisa. Učenici su također posjetili groblje Lepenica gdje je sahranjen Denis te su prisustvovali misi zadušnici u mjesnoj crkvi. Na godišnjicu smrti te kroz cijeli tjedan učenici su na satima razredne zajednice razgovarali o tome što se Denisu dogodilo prije deset godina te su kroz različite radionice obrađivali temu vršnjačkog nasilja. Kroz radionice učenici su se upoznali s definicijom i vrstama nasilja, s odlikama te posljedicama nasilnog ponašanja. Kroz sve navedene aktivnosti učenici i djelatnici Centra željeli su poslati dvije poruke, prva je da Denis nikad neće biti zaboravljen, a druga je iskrena želja da se to više nikome ne dogodi. 2018-02-06-03 2018-02-06-04 2018-02-06-05