Listopad u Travniku posvećen je našem nobelovcu Ivi Andriću, a citat iz nekog od njegovih djela redovito je tema literarnog natječaja koji objavi Katolički školski centar “Petar Barbarić” Travnik u okviru manifestacije Andrićevi dani. O tomu kako Andrićev citat postane inspiracija i motivacija za bilježenje vlastitih misli i osjećaja te stvaranje vlastite priče, pitali smo našu učenicu 9.a Teodoru Cvijan koja je prošle godine osvojila 2., a ove godine 1. mjesto na natječaju “Ivo Andrić – naš nobelovac”. Bravo, Teodora! Teodora, danas je većinu učenika teško potaknuti na čitanje književnih djela, ali i na pisanje literarnih sastava. Tebi to odlično uspijeva, možeš li nam otkriti kako?Nažalost, da, većina mladih ne voli čitati, a samim time ni pisati. No, ne smatram da sam ja nešto bolja odnosno oni lošiji. Naprotiv, smatram da svi imamo jednake mogućnosti i da je stvar samo volje i želje. Puno mladih ima ogroman potencijal i talenat za mnoge stvari, a da i ne znaju, odnosno da ga ne žele razviti. Trenutačno, jedina razlika između mene i ostalih bila bi želja za nečim većim, pomicanjem vlastitih granica i trud. Kako si se osjećala pišući, a kako kada si saznala za rezultate natječaja prošle i ove godine?Pišući rad nisam mnogo mislila o ishodu i rezultatima natječaja. Bazirala sam se isključivo na sadržaj teksta i radnju koja se u njemu odvija. Trenutak spoznaje o dobivenoj nagradi uvijek je poseban, ma na kojemu to području bilo. Tako je i ovaj put osjećaj bio izvanredan. Moment kada saznate da je nešto u što ste uložili veliki trud i zalaganje prepoznato od strane nekog nadležnog povjerenstva, institute ili tome slično je zaista neprocjenjiv! Svakome bih poželjela da barem jednom doživi i osjeti nešto tome slično. foto-03 foto-04 foto-05 foto-06 Gdje nalaziš inspiraciju i kako je povežeš sa zadanom temom? Inspiraciju često pronađem tijekom razmišljanja o zadanoj temi. Na prvu pomisao o temi mi se stvori neka ideja o mogućoj radnji teksta. Mnogo puta se dogodi da upravo to bude i finalna fabula. Možeš li sebe povezati s napisanim sadržajem, s likom o kojem pišeš?Da, u većini situacija se pronalazim u tekstu i povezujem s likom o kome govorim. Naravno, nekada se dogodi da su i drugi oni o kojima pišem ili naprosto su to događaji za koje sam čula. Jesi li čitala neka Andrićeva djela?Neka Andrićeva djela, njegove pripovijetke ili ulomke iz pripovjedaka ili romana, sam čitala. No, njegove romane koji su ga proslavili, još uvijek nisam, ali bih definitivno željela! Za kraj, želiš li nešto reći svojim vršnjacima i ostalim osnovcima?Svojim vršnjacima, osnovcima i općenito svim mladim naraštajima poručila bih samo da koriste i iskoriste svoj potencijal u cijelosti. Da sanjaju, da se trude i rade te da će rezultati doći shodno njihovom zalaganju i ljubavi prema onome što rade i stvaraju. Samo naprijed! Teodora, od srca iskrene čestitke na ostvarenom uspjehu! Intervju vodila Vana Maraus Prošlogodišnja manifestacija bila je u znaku Andrićeve prve objavljene knjige „Ex Ponto“, a tema literarnog natječaja bio je citat iz spomenute zbirke: Knjige su dobre; neka i ljudi; ali mnogo mi je bolje gledati kako kiša pada. Tema ovogodišnjeg natječaja je citat iz Andrićeva romana „Prokleta avlija”: Mali sam čovjek i po ugledu i po imetku, ali nisam mali po vjeri svojoj i po strahu Božjem. Teodora_8a_01 Teodora_8a_02 Teodora_8a_03 Teodora_9a_01 Teodora_9a_02 Teodora_9a_03 Teodora_9a_04

Na Izložbi organiziranoj povodom Dana kruha – Dana zahvalnosti za plodove zemlje, a koja je kao i svake godine, bila humanitarnog karaktera, ukupno je prikupljeno 4659,25 KM.

Sekcija zbora naše škole je uključena u izuzetno koristan i human projekt.Ponosni smo što možemo pomoći onima koji su u potrebi. CHAMPS – Children Against Mines ima za cilj pomoći žrtve mina u Bosni i Hercegovini, a djeca uključena u sekciju koju vodi profesorica Ana Andrle-Imamović, imali su svoj prvi Zoom poziv u novoj školskoj godini s vršnjacima iz Sjedinjenih Američkih Država u utorak, 29. listopada 2024. godine. Poznato je da je Bosna i Hercegovina zemlja s najvećim problemom minske zagađenosti u Europi, a mnoga djeca i odrasli diljem naše zemlje, nisu u mogućnosti sigurno se kretati čak niti oko svojih domova. Više od šest tisuća ljudi u BiH je stradalo od mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava, a tisuće ih je preživjelo ovo stradavanje, suočeni s trajnim posljedicama gubitka dijela tijela. I upravo ovdje je na djelu humanost i predanost naše djece. U projekt su uključene brojne škole u BiH, a među njima i naša škola. Mjesečnim razgovorima sa svojim vršnjacima u SAD, učenici KŠC-a ne samo da vježbaju svoje govorne vještine na engleskom jeziku, nego pjevaju, razgovaraju o hobijima, sportu, školi i blagdanima i u svemu su slični jedni drugima. A glavni cilj projekta kojeg financira Vlada SAD jeste da se omogući izrada kvalitetne proteze za 20 osoba svake godine. foto-03 foto-01 foto-02 foto-04

24. 10. 2024., Društvo pčelara Kantona Sarajevo organiziralo je Medenu radionicu za učenike sedmih razreda.

Učenici III.a i III.b razreda, u pratnji svojih učiteljica Zore i Ivane, sudjelovali su u projektu “Mali ambasadori grada Sarajeva”.

Učenici VIII.c odjeljenja posjetili su koncert mladih violončelista ansambla “Cellissimo” 23. listopada u Koncertnoj sali “Cvjetko Rihtman” u Sarajevu sa početkom u 19.00h.

Dan kravate, 18. listopada, nije još jedan običan dan, već dan kada slavimo komad tkanine koji su Hrvati uspjeli svezati cijelome svijetu oko vrata.