PRIČA BEZ POUKE JE MORE BEZ SOLI

• Što Vas je nadahnulo da pišete tako zanimljive dječje priče i s koliko ste godina počeli pisati?

Čim sam naučila prva slova, tražila sam od roditelja da mi kupe jednu lijepu teku. Na prvoj stranici sam napisala MOJA KNJIGA. Tu sam zapisivala mamine recepte za kolače, a prepisivala sam i recepte iz novina. Ponekad bih dodavala i svoja zapažanja, pa se dalo naslutiti da će mi olovka jednog dana biti glavni alat. A nadahnuće? U svakom čovjeku ima nadahnuća i materijala bar za jednu knjigu, samo što jedna knjiga ne čini pisca. Spisatelj kontinuirano čita, piše, traži i izgrađuje svoj stil. U ranoj mladosti mislila sam da ću pisati isključivo romane, a ispostavilo se da najviše uživam u pisanju priča za najmlađe.

• Koja Vam je omiljena priča koju ste napisali i zbog čega?

Napisala sam više od pedeset priča za djecu i nije mi lako izdvojiti najdražu. Znam da mnogi vole ‘Džepni Uštipak’, priču o patuljku kojeg možemo strpati u džep. Spomenula bih i ‘Sirenin san’, naslovnu priču iz istoimene prozne zbirke za djecu. Postala je kasnije i slikovnica sa ilustracijama sirena iz raznih krajeva svijeta. Zanimljiva je po tome što ilustracije sirena i dalje pristižu te pronalaze mjesto u slikovnici koja će, jednog dana, možda postati i galerija jedinstvenih slika inspiriranih književnim djelom.

• Kako ste sačuvali u sebi taj dječji svijet mašte, iako ste već odavno u svijetu odraslih?

Meni je u dječjem svijetu mnogo ljepše jer se tu maštanje dozvoljava i ohrabruje, a dobro pobjeđuje zlo. Odrasli nemaju puno vremena za takve stvari jer se prvo moraju posvetiti životnim realnostima: potrebno je platiti račune koji pristižu, brinuti se za djecu, roditelje… Sve sam to i ja, naravno, iskusila. Ali potreba da se otisnem u bajkoviti svijet, u kome je sve moguće, nikad me nije napuštala. Željela sam da čitatelj/ica – nakon upoznavanja sa mojom knjigom – zatvori korice, uzdahne i pomisli: Ah, divno!

• Primijetili smo da u Vašim djelima ima puno pouka. Jesu li one plod Vašeg iskustva?

Drago mi je što primjećujete brojne pouke u mojim djelima. Jer priča bez pouke je kao more bez soli.

Iskustvo je, naravno, filter prilikom izbora događaja i njihovog književnog oblikovanja. Ali osobno iskustvo najčešće nije dovoljno u sagledavanju (zamišljene) stvarnosti.  Sasvim je moguće da je razumijevanje ljudske psihe negdje dobilo nove, neslućene razmjere. Zato književnici konstantno razgovaraju i čitaju o drugima, istražuju, uče. 

• Koja Vam je najdraža nagrada koju ste dobili?

Svaka nagrada mi je značajna jer s njom raste zanimanje za ono što radim. Najljepše je, naravno, kad se popnete na pobjedničko postolje. Ovdje bih naglasila da rijetko šaljem priče na književne natječaje. Radije uživam u samom činu pisanja.

• Pronalazite li inspiraciju u vlastitoj obitelji i jeste li neku svoju priču nekom posebno posvetili?

Najveća inspiracija i izvor radosti su mi suprug Kevin i kćerka Katarina – njima sam posvetila većinu svojih knjiga.

• Poznato nam je da ste završili žurnalistiku. Je li Vam draži posao novinara ili književnice?

Meni su odmalena govorili da ću biti novinarka, jer sam stalno ‘ganjala’ neku pravdu i stajala na strani slabijih, nemoćnih. Ali ja sam osjećala da bih mogla biti spisateljica iako nisam odmah znala o čemu da pišem. Na kraju sam postala i jedno i drugo u različitim fazama života. Bavim se još i prevođenjem na engleski. Novinarstvo mi je donijelo brojna putovanja, divna prijateljstva i poznanstva. Književnost mi je ispunila dušu. Trenutno vodim radionicu Mali pisci i Teatar igračaka, u sarajevskom Klubu Sloga, gdje dolaze djeca od šest do dvanaest godina za izrazitim smislom za čitanje, pisanje, ali i slikanje. Istinski talenti su nam uvijek dobrodošli.

• Što mislite o pojavi i posljedicama umjetne inteligencije u pisanju?

Umjetna inteligencija je prvobitno zamišljena kao pomagalo u istraživanju, obradi teme, ispravljanju pravopisnih grešaka itd. Kasnije se ispostavilo da je u stanju samostalno napisati knjigu. Pojedini autori su to objeručke prihvatili, naročito kad je riječ o esejima, stručnim izlaganjima i priručnicima. Međutim, oni koji žele ozbiljnu spisateljsku karijeru moraju prije ili kasnije nešto objaviti na Amazonu. A tamo je potrebno odgovoriti na pitanje: Služite li se umjetnom inteligencijom tokom pisanja? Ukoliko je odgovor potvrdan, knjiga će imati odgovarajuću oznaku i neće se smatrati umjetničkim djelom. Ali nije sve baš toliko crno. Umjetna inteligencija nudi i niz potencijalnih prednosti: može pomoći u prezentaciji književnog djela i ponuditi ga većem broju čitatelja. Postoji i opcija audio-knjige. Pisac, dakle, napiše knjigu a umjetna inteligencija je čita naglas.