sustav-katolickih-skola-europa

SUSTAV KATOLIČKIH ŠKOLA ZA EUROPU

KATOLIČKI ŠKOLSKI CENTAR "SV. JOSIP" SARAJEVO

grb_ksc_1

SUSTAV KATOLIČKIH
ŠKOLA ZA EUROPU

KATOLIČKI ŠKOLSKI CENTAR
"SV. JOSIP" SARAJEVO

sustav-katolickih-skola-europa
grb_ksc_1

Mijenjamo svijet nabolje

Izreka da je pas čovjeku najbolji prijatelj poznata je još od davnina. Iako se ne zna točno kada su ovi četveronožni dlakavci razdraganih očiju iz vuka prešli u psa, pretpostavlja se da se to desilo prije otprilike 15.000 godina. Međutim, danas se nerijetko događa da se uloge zamijene – i da ljudi postaju vukovi koji te lijepe oči ispune bolom i razočaranjem. Tako je i u Sarajevu, punom napuštenih i odbačenih pasa koji lutaju ulicama ili imaju tu (ne)sreću da ih se smjesti u azile, koji su, nažalost, često u tako lošem stanju da se pse i odatle mora spašavati.

Srećom, uvijek će biti onih koji će dokazati da je spona odanosti i ljubavi između čovjeka i psa s razlogom formirana. 

Savršen primjer su i organizatori i volonteri PawFriends udruženja za zaštitu životinja. Na dvadesetak minuta od centra Sarajeva nalazi se njihov pansion za spašene pse, ugodno ušuškan u zelenilo i prirodu. Tu u nekoliko nastambi prebiva pedesetak pasa, čiji se broj, uostalom, stalno mijenja, jer psi pristižu ili se udomljavaju.

Subotama PawFriends organizira volonterska prijepodneva, kada volonteri s psima šetaju, maze ih i igraju se s njima, tako im pomažući u socijalizaciji, i pružajući im brigu, ljubav i radost koju nježan dodir i razuzdano trčanje mogu priuštiti.

Takvoj jednoj suboti prisustvovale smo i mi učenice jezične izborne nastave. Već samim dolaskom u lavežom obavijeni vrt bilo je jasno da će prijepodne biti zabavno, a poslije ćemo shvatiti — i poučno. Čak se i sunčano vrijeme izvrsno uklopilo u osmijehe koje su nam izmamili mali i veliki četveronošci! I ako je bilo kakve zbunjenosti u početku, ona se vrlo brzo rasula i ustupila mjesto užitku trke po travi i razdraganih repića. Gospođa Dženana, predsjednica Udruženja, je vrlo susretljivo i prijateljski sve objasnila, te doprinijela “domaćoj” atmosferi. 

Vana, Sarah, Katarina i ja šetale smo svaka s nekoliko pasa, te mogu sa sigurnošću reći da, uz već poznatu poslovicu, isto tako vrijedi i “Sto pasa, sto ćudi”. Nakon nekoliko sati neumorne igre, bilo je vrijeme da se vratimo u hladnu užurbanost Sarajeva, svaka s nekom šapicom priraslom srcu, i lijepim uspomenama.

No, nije to sve što smo ponijele iz PawFriends udruženja. Vratile smo se možda i pomalo rastužene, a sigurno dirnute. Teško je nekome tko nije svjedočio sreći spoznaje psa da je viđen i prihvaćen objasniti taj zahvalni izraz lica (to jeste – njuške), prijateljsko mahanje repom i gotovo nasmiješen sjaj u očima, kao ni za svaku osobu drugačiji osjećaj toplog golicanja koji je time izazvan. Ovo volontiranje nije nas naučilo samo trikovima u ophođenju s psima — naučilo nas je težini dobrote i cijeni bešćutnosti, cijenjenju razlika i pronalasku sreće u onome što bi se nekome moglo učiniti kao sitnica. Zbog ovog tako malenog dobrog djela došle smo do posebnih spoznaja, te nam je ono otvorilo prozor s pogledom na još jednu perspektivu života u današnjem svijetu. Odgovorno tvrdim da smo sada korak bliže, ako nismo već i stigle, potrebi da bar nešto u tom svijetu promijenimo nabolje. 

Iris Ademović, III.a



S psima šetale učenice Opće-realne gimnazije
: Ivona Vana Vujković, Sarah Sulejmani, Katarina Miholjčić i Iris Ademović
Fotografije: Ilona Lalić i Dženana Čizmić iz Udruženja PawFriends

sustav-katolickih-skola-europa
grb_ksc_1
sustav-katolickih-skola-europa
grb_ksc_1

Kontakt

©2008-2025 KŠC "Sv. Josip" Sarajevo. Sva prava pridržana.

©2008-2025 KŠC "Sv. Josip" Sarajevo.
Sva prava pridržana.