Nakon godina ljubavi i predanosti – sestra Terezija odlazi u mirovinu

Kažu da vrijeme leti kad si u dobrom društvu. Očito je to tako, jer osjećam da je mojih 29,5 godina u ovoj školi prošlo u jednome dahu.

Odložila sam školsku kredu, isključila se iz e-dnevnika, pospremila udžbenike, vratila lektire u školsku knjižnicu, ali nešto nisam, nisam niti ću gasiti ili zanemariti uspomene na vas, na sve naše kratke i duge susrete, na sve naše rasprave, prepričavanje đačkih zavrzlama, čavrljanja i smijeha u zbornici – prostoru iskrenog otpuhivanja nakon napornog dana ili sata u učionici, prostoru iskrenih savjeta i zajedništva, prostoru topline i kad je hladno, prostoru u kojem se stvarao jedan mali svijet koji ne bih ni s čim mijenjala. Osjećam da sam s vama toliko srasla da bih vas mogla nazvati mojom drugom redovničkom zajednicom. Naše zajedništvo se čini kao jedna oaza usred pustinje ovog nemilosrdnog svijeta. U nju se rado ulazi, a iz nje se izlazi hrabriji, moćniji, raspoloženiji. Zajedništvo je svetinja i ne dajte ga razgraditi ni pod kakvu cijenu.

• Život u KŠC-u pamtit ću s ljubavlju i zahvalno.

Pamtit ću ga kao vrijeme i prostor u kojemu mi je puno toga darovano, darovano upoznati toliko dobrih ljudi, kolegica i kolega, toliko divnih učenika, toliko spremljenih i odgledanih predstava i koncerata, toliko ugašenih napetosti, toliko u zbornici dragih lica.

Pamtit ću ga po onima po kojima mi je bilo darovano dijeliti dio života.

Pamtit ću ga:

• po Tebi draga Zrinka i Tvojoj želji da svi udišu čist zrak, i u zbornici i izvan zbornice
• po Tebi draga Snježo i Tvojoj želji da svi budu ukusno odjeveni i kozmopolitski orijentirani
• po Tebi dragi Željane i Tvojim humorističnim dosjetkama koje, iako se teško dešifriraju, stvaraju opuštenu atmosferu u zbornici
• po Tebi dragi Dejane i Tvojoj želji da nam povijest zaista bude učiteljica života
• po Tebi draga Dajana i Tvojoj želji za stvaranjem prijeko potrebne formule, formule za zdrav život učenika i učitelja, a čiji su sastojci rad, red, pravednost, ljudskost i pristojno ponašanje, s dodatkom trčanja na čistom zraku
• po Tebi draga Sanjo, kolegice moja, Tvom iskrenom osmijehu i spremnosti da svaki dan imamo sat aktiva jezika i književnosti, čije smo zapisnike unosili u bilježnicu iskustva, prijateljstva, zanosnog rada na zadovoljstvo i učenika i djelatnika
• po Tebi draga naša neponovljiva Ana, koja svojom zauzetošću za sve prilike osvajaš i profesore i učenike i koja svojim glazbenim uspjesima podižeš rejting škole
• po Tebi draga Ivana Mijić-Čavlović, bez čijeg bi umijeća zidovi škole bili siromašniji, a priredbe skromnije
• po Tebi draga Ivana Mijatović, čiji „Guten Tag!“ odzvanja našim učionicama
• po Tebi dragi Dragane i Tvom neumornom radu i spremnosti rješavanja svih informatičkih problema, ali i Tvom neponovljivom osmijehu zbog kojega nam školski dan biva ljepši
• po Tebi svima nam draga Jeleno, koja svojim tihim djelovanjem bivaš najtraženiji i najmoćniji lik u KŠC-u
• po Tebi draga Marina, moja bivša učenice, koja nam svojom vedrinom pomlađuješ zbornicu
• po Tebi draga sestro Lidija, koja svojom brižnošću o učenicima i duhovnošću ukazuješ na vertikalne horizonte i njihove svevremenske vrijednosti bez kojih ništa nema vrijednosti
• po Tebi, dragi Luka, koji sjedeći za drugim stolom zbornice, nenametljivo nadmašuješ sve nas u osvajanju prostora zbornice, pokazujući svojim osmijehom da si se uvukao pod kožu stare garde profesora
• po Tebi draga Ajla, kojoj su brižnost i raspoloživost iznad zbrajanja i oduzimanja
• po Tebi draga Aida, koja svojim postojanjem bogatiš naše zajedništvo
• po Tebi draga Nedo, koja nam svakim svojim dolaskom s Pala doneseš čistog zraka u zbornicu
• po Tebi dragi Darko, koji laganim i stabilnim korakom uspostavljaš ravnotežnu đačke buke na školskom hodniku
• po Tebi draga Klara, koja uspješno spajaš filozofiju, sociologiju, etiku, hrvatski i grčki jezik i sve u ritmu blagog osmijeha u hodu od zbornice do učionice
• po Tebi draga Ivona Čečura, koja nas svojim povremenim dolaskom u gimnaziju podsjećaš na mladenačke dane osnovne škole
• po Tebi draga Ana Soldo, naša povratnice, koja nas svojim primjerom uvjeravaš kako se u životu, uz dobru volju, sve može
• po Tebi draga Lamija, koja si upala na nepoznati teren, ali koja svakim danom pokazuješ kako uspješno plivaš u našem zajedništvu i zahtjevima učenika
• po Tebi draga Iva, koju jedva upoznah, ali upoznah po zapaženoj smirenosti jedne psihologinje i mladenačkom osmijehu
• na karaju, s razlogom, po Tebi draga naša Enisa, koja si svojim dolaskom dodala nešto lijepo i toplo u našu zbornicu i koja si pokazala da ljudskost čini nepobjedivu silu kojoj ni godine ništa ne mogu.

• Pamtit ću ga po svim našim medicinarima, kako vas od milja zovemo, po vašoj spremnosti davanja medicinskih savjeta. Ovdje vas ne mogu sve nabrajati, ali mi se čini kako bi vaša briga za naše zdravlje mogla stati u jednu rečenicu, odnosno jedno pitanje vašeg/našega mladog prof. Matea, koji pri svakom ulasku u zbornicu povikuje: Kako ste dragi djelatnici KŠC-a?

• Pamtit ću ga po našim kolegicama i kolegama iz Osnovne škole i produženog boravka. Vaše Doviđenja! i naše Dobar dan! u zbornici čine ritam života koji nije uvijek prihvatljiv, ali čini zdravu cirkulaciju, jer svaki ima i svoje prednosti i svoje nedostatke, drži ga u kondiciji.

Drage učiteljice i nastavnice. Moram vam priznati da sam počesto spontano iz nekog nevidljivog kuta s divljenjem pratila vaš dostojanstven stav pred našim najmlađim članovima ove škole, a oni i okom i uhom slušaju vašu opomenu, pohvalu, prijedlog… To je to što se od svih nas očekuje i što je poželjno vidjeti u školskim prostorima. Čestitam vam na tome. A smisao pamćenja je da bude u službi života.

• Ova škola ne bi moga disati da nije naših tajnika: Josipa, Branka, Leona i odnedavno s. Fidelis, naše Martine i našega Franje u računovodstvu, da nije naše knjižničarke Goge, da nije naših domara: Brune, Ivice, Mišela, Darka i Ivice, da nije naših spremačica Dijane, Dragice, Katarine, Matee, Maje, Margarete, Milene, Nataše, Nevenke, Sandre, Silvije, Radmile, Dragice i Svjetlane. Da nije naše uvijek vedre i strpljive Zdenke i naših kuharica Danijele, Dragane, Natalije Olivere, Slavice, Snježane, Vedrane i Zdene sa Stupa; naših portira: Vinka, Pere, Dragana, Vlade i Ivice.

Svima vam od srca hvala za svaki vaš srdačan pozdrav, osmijeh, svaku vašu uslugu i pritom zadivljujuću strpljivost.

• Na kraju, svi mi dobro znamo da ni jedna kuća nije dovršena kuća ako nema svoga krova i nije prava kuća ako nema brižnoga domaćina / gazde.

Drage naše pedagoginje Emanuela, Snježana, Ivana L., Ivana S, psihologinje Svjetlana, Ana, Iva, Ana drage naše direktorice Marina, Ivana i Mandalena, naš direktore Vatro, poštovani i dragi naš Ravnatelju Vlatko. Hvala vam na razumijevanju, a trebalo mi je počesto. Oprostite mi na mojim slabostima. I upravo sam kroz vašu ljudskost i fleksibilnost spoznala kako vaša snaga i zadovoljstvo leži u zadovoljstvu i kvaliteti vaših djelatnika i učenika. Iskustvo mi govori da izvor takvoj klimi leži u vašem/našem međusobnom razumijevanju, osluškivanju, podržavanju, otvorenosti, iskrenosti, iskustvu, novim spoznajama… Ovo dezorijentirano i u maglu i smog utonulo društvo treba jedan KŠC, treba nas, našu snagu i našu viziju…

Problemi naših đaka nisu izdvojeni problemi jedne škole, oni su krik ugroženog mladog čovjeka suvremenog društva, ugroženog od sredini, medija, društvenih mreža, politike, ulice pa i vlastitih roditelja i vlastite dezorijentiranosti. Možda smo baš mi jedini u njihovu životu koji im pomažu da progledaju.

U prilici ste da im otvorite oči, pokažete put k sretnijem životu. Učiti druge znači dodirnuti budućnost. Jer to su naši budući liječnici, pravnici, političari, učitelji, inovatori, reformatori…, ljudi koji će oblikovati ovaj svijet.                                                 

Znam da to nije nimalo lako. Ali, neka vas nosi svijest da će nekome baš vaša riječ, gesta, strpljivost, osmijeh… biti poticaj da gradi bolje društvo. Jer učitelj nikada ne može znati gdje njegov utjecaj prestaje.

Samo onoliko koliko vi budete na visini, toliko će naši đaci, toliko ćete vi imati podlogu za stvaranje boljega društva, oživljavanje već pokopanih svevremenskih vrijednosti, toliko će vaše postojanje dobiti epitet veličine čovječnosti i zadovoljstva da niste išli maleni ispod zvijezda. U prilici ste da to tako bude. Nemojte je propustiti.

Za takvu vrstu djelovanja svima vam želim puno mudrosti, strpljivosti, snage, ali i razumnosti da na tom putu sami ne izgorite nego da budete ulje jedni drugima i da svijetlite dok prirodno ne izgorite.

Ja odlazim obogaćena vašim postojanjem, bogatija za tisuće različitih priča koje su prolazile kroz moje i vaše ruke. Hvala vam što ste mi pomogli nositi teret koji ovaj posao nameće, ali i što ste sa mnom jednako dijelili uspjehe i radosti.

Sve ću vas imati u svojoj svakodnevnoj molitvi sa željom da vas u vašem životu svojom mudrošću i dobrotom prati najpoznatiji i najuspješniji Učitelj, Učitelj kojem su sve naše namisli srca, naše želje, naše slabosti i tjeskobe, naše borbe i planovi, poznati.

KŠC ima predivnih ljudi. Sretna sam što sam s vama gradila svijet budućnosti.

Hvala vam!