Kako bolje privoditi kraju naše srednjoškolsko obrazovanje, nego jednim zajedničkim putovanjem. Tako smo i mi učenici/ce izbornog područja (povijest/geografija), s profesorima Dejanom Garićem i Sanjom Jurić krenuli u ranim jutarnjim satima 17. travnja 2026., put Hercegovine, točnije u grad Konjic. Grad koji leži na jednoj od prelijepih bosanskohercegovačkih rijeka, a to je Neretva. Prepun veoma impozantnih građevina, poput mosta sa šest lukova izgrađenog u 26. st. za koji kažu da spaja Hercegovinu i Bosnu. Cilj našeg posjeta bila je povijest – vidjeti Titov bunker, kodnog naziva – ARK D-0. Sagrađen još za vrijeme Jugoslavije po naredbi tadašnjeg predsjednika Josipa Broza Tita, bunker još uvijek odiše ratnom atmosferom. Pri ulasku u jedan sasvim mali dio, za samo nekoliko minuta stigli smo čak 200 metara ispod zemlje i ugledali tunele koji se prostiru na više tisuća kvadratnih metara. Zanimljivo je to da svaka od prostorija ima svoje obilježje i broj, a prema riječima našeg kustosa, bunker se sastoji od konferencijske sale, prostorije za telekomunikaciju i dosta drugih. Bunker smo obilazili u tišini, pozorno slušajući razne teorije. Poslije dvosatnog obilaska, ponovo smo se našli na toplom hercegovačkom suncu. Slobodno vrijeme smo proveli svatko na svoj način, obilaskom grada, a neki pak zabavom u obližnjim kafićima. Putovanje smo zapamtili po zaista lijepim događajima, a naravno naučili smo i još jednu povijesnu lekciju.
Hana Tihić, IV. b
