Terenska nastava u Fojnicu i Deževice
Naša škola odlučila je 17. listopada 2025. g. odvesti nas na terensku nastavu u Fojnicu i Deževice. Bilo nam je vrlo drago kada smo čuli tu vijest. Išli su svi šesti razredi sa svojim razrednicama. Vozili smo se autobusom, svi su sjedili u paru po dvoje. Sjedila sam sa svojom prijateljicom Anđelom. Kada smo stigli, najprije smo otišli u samostan u kojem se nalaze muzej i crkva. Ušli smo u crkvu i odmah smo bili pozdravljeni predivnim portretima i crtežima na zidovima i stropu.
Svi smo sjeli i svećenik nam je rekao nekoliko riječi o povijesti ove crkve. Crkva u kojoj smo se nalazili bila je stara 140 godina, a posvećena je Duhu Svetom. Crkvu je projektirao i oslikao Josip Ojner. Bilo je zanimljivo, no bilo je vrijeme da krenemo u muzej. U muzeju smo vidjeli mnoge zanimljivosti, oruđe, oružje, odjeću (stare nošnje), pokućstvo, a u knjižnici i različite knjige, stare dokumente, povelje… Put nas je potom odveo na drugi kat muzeja gdje smo vidjeli stare novčiće, novac, nakit, ključeve i kipove poznatih ljudi. Muzej je bio poučan, ali bilo je vrijeme da posjetimo džamiju. Krenuli smo prema džamiji koja je bila blizu samostana. Džamija je bila mala, ali slatka. Nastavnik zemljopisa nam je govorio o povijesti džamije, rekao je, između ostaloga, da se zove Atik džamija, da se u njoj čuva Ku’ran pisan prije 273 godine. Vratili smo se potom u autobus te krenuli prema Deževicama.
U Deževicama nas je dočekao župnik počastivši nas sokovima u župnoj dvorani. Rekli su nam da možemo staviti dekice na travu i igrati se u crkvenom dvorištu, s nama su bili i učenici šestih razreda s Mejtaša. Nakon toga smo se spremili i krenuli prema tvornici Nevra. Put do tamo je bio predivan. Vidjeli smo crveno, zeleno, žuto drveće, razno cvijeće i biljke te životinje. Kada smo došli u tvornicu, čekali smo naš red da uđemo unutra, a prije toga smo dobili besplatnu vodu. Ušli smo i vidjeli smo kako se prave boce za vodu, a čovjek koji je ondje radio objasnio nam je kako se pakiraju i pune boce izvorskom vodom. Na izvoru je temperatura vode 6 C, a izvire na 1200 metara nadmorske visine. Tada smo krenuli prema Vrelu svetoga Jakova. Došavši, morali smo čekati na red za ulazak u pećinu. Ulazili smo u malim skupinama jer unutar nije bilo puno prostora. Nastavnik zemljopisa rekao nam je da ljudi bilo koje vjere, čak i ako ne vjeruju u Boga, a medicina ih ne može izliječiti, dolaze tu jer je ta voda ljekovita. Dodirnuli smo vodu, a potom zadnji put prošetali lijepom prirodom, nakon čega smo krenuli prema autobusu. Bilo nam je predivno na izletu i zasigurno ću opet posjetiti Fojnicu i Deževice. Zahvaljujem školi što nam je dala sjećanje koje, vjerujemo, nećemo nikada zaboraviti.
Napisale: Ana Brezovac i Anđela Nikolić (VI. e)
(Vijeće učenika i Novinarsko-volonterska sekcija)
Terenska nastava u Visokom
Terenska nastava učenika sedmog razreda realizirana je u Visokom. Jednodnevna terenska nastava je započela polaskom u 8:30 ispred Glavne željezničke stanice i sa Stupske petlje. Učenici su s nastavnicama doputovali oko 9:20 sati u Visoko kako bi stigli obići predviđene znamenitosti.
Na arheološkom lokalitetu Mile u Arnautovićima, jedno je od najvažnijih povijesnih mjesta srednjovjekovne Bosne, učenici su pažljivo slušali svoje vršnjake koji su pripremili referat i gledali materijalno blago koje je dokaz bogate kulturne baštine naše domovine.
Potom smo u 10:00 krenuli prema tvornici Vispak gdje su se učenici kroz jednosatni posjet upoznali s osnovama proizvodnje čajeva, kave i slatkiša po kojima je ova tvornica poznata. Ovaj poduzetnički sat je završen slatkim poklonima koje je svaki učenik primio pri izlasku iz tvornice. Posjet Samostanu sv. Bonaventure, odnosno knjižnicu i muzej, bio je nadasve edukativan, ali i duhovan jer je knjižnica od preko 60 000 naslova zaista impozantna, kao i ostatci iz neolita, brončanog i željeznog doba, doba Ilira i Rimljana, kao i srednjovjekovne Bosne na tlu Visokog i njegove okolice. Najveću pažnju ipak je privukla sama Gimnazija svojim modernim kabinetima, konviktom, ali i velikom i svestranom sportskom dvoranom. Neki učenici su već izrazili i svoju želju da tu provedu svoje srednjoškolske dane. Možda je za ovo bilo i ključno samo gostoprimstvo domaćina na čelu s ravnateljem fra Stipom Alandžakom jer smo se sve vrijeme osjećali i više nego dobrodošlo. Nakon razgledavanja prostorija Gimnazije, učenici su uživali igrajući se u dvorištu ove škole.
Terenska nastava se odvijala po planu. Učenici su se držali pravila i uputa koje su dobili od razrednica. Početak i završetak terenske nastave je ostvaren u planiranim terminima.
U povratku za Sarajevo učenici su nastavili druženje u autobusima, uz pjesmu i smijeh, te izrazili želju za više ovakve nastave kao i opuštenog načina učenja novog gradiva i ponavljanja starog.
Terenska nastava u Travniku
U petak, 17. listopada 2025. godine, učenici osmih razreda naše škole, zajedno sa razrednicama (Nataša Kelić, Sanja Portner, Ivana Đorem) i nastavnicima u pratnji (Ana Andrle-Imamović, Ana Večerak, Darko Endrich i Vedrana Komšić), zaputili su se na jednodnevnu terensku nastavu u Travnik – grad koji je stoljećima bio sjedište kulture, povijesti i duha Bosne i Hercegovine.
Polazak je bio u 8:30 h. Uz smijeh, muziku i dobro raspoloženje, autobus je brzo ispunila atmosfera uzbuđenja i očekivanja. Nakon ugodne vožnje, Travnik nas je dočekao obasjan suncem i mirisom svježeg planinskog zraka.
Naše prvo odredište bio je Memorijalni muzej “Rodna kuća Ive Andrića”, nobelovca i jednog od najvećih književnika, koje je Bosna i Hercegovina dala svijetu. Prije ulaska, učenik 8.d odjeljenja, Petar Karimović, održao je zanimljivo i nadahnuto izlaganje o životu i djelu Ive Andrića. Po ulasku u kuću, učenici su svoja znanja proširili slušajući predavača, koji je kroz priče i zanimljivosti o Andrićevom životu oživio duh njegovih djela. Posebnu pažnju im je privukla jednostavnost prostora u kojem je odrastao, a koji je iznjedrio svjetskog pisca.
Nakon obilaska muzeja, učenici su posjetili Katolički školski centar “Petar Barbarić” u Travniku, smještenom u prepoznatljivom kompleksu čuvenog travničkog sjemeništa. Dočekani smo sa osmijehom i toplom dobrodošlicom, a naši domaćini su nam kroz kratku prezentaciju i obilazak objasnili bogatu povijest centra, njegovu misiju i način rada. Po izlasku iz centra, nastavnica zemljopisa, Vedrana Komšić, je kroz kratka objašnjenja i razgovor učenicima približila zemljopisni kontekst Travnika i važnost ovog grada.
Nakon kraće pauze i slobodnog vremena za šetnju i druženje, uslijedio je povratak za Sarajevo, oko 14:30 h. Put je protekao u vedrom i radosnom raspoloženju, a atmosferu je dodatno uljepšao Franko Pačarić (učenik 8.c odjeljenja), koji je kroz zanimljive priče i komentare o mjestima kojima smo prolazili, učinio vožnju zabavnijom i poučnijom.
Terenska nastava u Tuzli
U petak, 17. listopada 2025. godine, učenici devetih razreda Katoličkog školskog centra Sarajevo, zajedno sa svojim razrednicima i nastavnicima, posjetili su Tuzlu. Put ih je vodio preko Nišićke visoravni, Olova, Kladnja i Živinica.
Prva destinacija koju su posjetili bio je Katolički školski centar „Sveti Franjo“, gdje ih je dočekala direktorica osnovne škole s kratkim videom u kojem učenici govore o načinu rada i dojmu o školi. Učenici su imali priliku vidjeti nekoliko učionica te knjižnicu. Nakon toga su obišli Panonska jezera, gdje su im učenici Ena Fatić (IX. e), Ema Bajrić (IX. d), Afan Vukotić i Noah Paprica (IX. f) ispričali nešto o povijesti, geografskim karakteristikama i zanimljivostima Tuzle, kao i o ljepoti jezera u ljetnom periodu, koja su ujedno i među najpoznatijim ljetnim atrakcijama u Tuzli. Potom su šetnjom otišli do Tuzlanske Kapije, spomenika poginulim mladim ljudima 1995. godine. Produžili su do Trga Slobode te proveli slobodno vrijeme obilazeći ostatak grada.
Kao i u dolasku, u povratku je atmosfera u autobusima bila vesela i puna utisaka sa zanimljive terenske nastave u Tuzli.
