

Listopad u Travniku posvećen je našem nobelovcu Ivi Andriću, a citat iz nekog od njegovih djela redovito je tema literarnog natječaja koji objavi Katolički školski centar “Petar Barbarić” Travnik u okviru manifestacije Andrićevi dani. O tomu kako Andrićev citat postane inspiracija i motivacija za bilježenje vlastitih misli i osjećaja te stvaranje vlastite priče, pitali smo našu učenicu 9.a Teodoru Cvijan koja je prošle godine osvojila 2., a ove godine 1. mjesto na natječaju “Ivo Andrić – naš nobelovac”.
Bravo, Teodora!
Teodora, danas je većinu učenika teško potaknuti na čitanje književnih djela, ali i na pisanje literarnih sastava. Tebi to odlično uspijeva, možeš li nam otkriti kako?
Nažalost, da, većina mladih ne voli čitati, a samim time ni pisati. No, ne smatram da sam ja nešto bolja odnosno oni lošiji. Naprotiv, smatram da svi imamo jednake mogućnosti i da je stvar samo volje i želje. Puno mladih ima ogroman potencijal i talenat za mnoge stvari, a da i ne znaju, odnosno da ga ne žele razviti. Trenutačno, jedina razlika između mene i ostalih bila bi želja za nečim većim, pomicanjem vlastitih granica i trud.
Kako si se osjećala pišući, a kako kada si saznala za rezultate natječaja prošle i ove godine?
Pišući rad nisam mnogo mislila o ishodu i rezultatima natječaja. Bazirala sam se isključivo na sadržaj teksta i radnju koja se u njemu odvija. Trenutak spoznaje o dobivenoj nagradi uvijek je poseban, ma na kojemu to području bilo. Tako je i ovaj put osjećaj bio izvanredan. Moment kada saznate da je nešto u što ste uložili veliki trud i zalaganje prepoznato od strane nekog nadležnog povjerenstva, institute ili tome slično je zaista neprocjenjiv! Svakome bih poželjela da barem jednom doživi i osjeti nešto tome slično.
Gdje nalaziš inspiraciju i kako je povežeš sa zadanom temom?
Inspiraciju često pronađem tijekom razmišljanja o zadanoj temi. Na prvu pomisao o temi mi se stvori neka ideja o mogućoj radnji teksta. Mnogo puta se dogodi da upravo to bude i finalna fabula.
Možeš li sebe povezati s napisanim sadržajem, s likom o kojem pišeš?
Da, u većini situacija se pronalazim u tekstu i povezujem s likom o kome govorim. Naravno, nekada se dogodi da su i drugi oni o kojima pišem ili naprosto su to događaji za koje sam čula.
Jesi li čitala neka Andrićeva djela?
Neka Andrićeva djela, njegove pripovijetke ili ulomke iz pripovjedaka ili romana, sam čitala. No, njegove romane koji su ga proslavili, još uvijek nisam, ali bih definitivno željela!
Za kraj, želiš li nešto reći svojim vršnjacima i ostalim osnovcima?
Svojim vršnjacima, osnovcima i općenito svim mladim naraštajima poručila bih samo da koriste i iskoriste svoj potencijal u cijelosti. Da sanjaju, da se trude i rade te da će rezultati doći shodno njihovom zalaganju i ljubavi prema onome što rade i stvaraju. Samo naprijed!
Teodora, od srca iskrene čestitke na ostvarenom uspjehu!
Intervju vodila Vana Maraus
Prošlogodišnja manifestacija bila je u znaku Andrićeve prve objavljene knjige „Ex Ponto“, a tema literarnog natječaja bio je citat iz spomenute zbirke: Knjige su dobre; neka i ljudi; ali mnogo mi je bolje gledati kako kiša pada. Tema ovogodišnjeg natječaja je citat iz Andrićeva romana „Prokleta avlija”: Mali sam čovjek i po ugledu i po imetku, ali nisam mali po vjeri svojoj i po strahu Božjem.