Dobro došli u Jajce, grad u kojem nastaju vječne uspomene, grad smješten u istoimenoj općini, u županiji Središnja Bosna. Najstariji pisani spomen Jajca dolazi iz 1396., a njegov graditelj Hrvoje Vukčić Hrvatinić, sebe je nazvao „conte di Jajcze“, grof od Jajca. O podrijetlu imena grada postoji više predaja, a jedna od njih je da je ime došlo iz zemljopisnog smještaja na jajolikoj stijeni. Ovaj dragulj među bosanskim gradovima, učenici II. razreda naše gimnazije i medicinske škole imali su priliku obići 27. listopada 2023. godine. Okupljeni ispred Zemaljskog muzeja sa svojim profesorima Jelenom Dakić, Sanjom Jurić, Željanom Šormazom, Elvirom Lihović, Bernardom Vidović i Andreom Čulum krenuli smo u 7:30 na put ispunjen glazbom. |
Kad smo došli u ovaj prelijepi grad, prvo smo obišli Franjevački muzej koji je u sklopu Franjevačkog samostana. Ono što daje još veći značaj ovom muzeju je sarkofag sa zemnim ostacima posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića koji je vladao svega dvije godine. |
Nakon toga smo krenuli u daljnji obilazak grada te smo se polako, uz bodrenje naših profesora, popeli na Jajačku tvrđavu. Ova tvrđava ne samo da nam je pružila prelijep pogled na sam grad i dolinu već su nam njeni bedemi pružili i zaštitu od vjetra koji nas je uporno pokušavao otjerati s tla kojim su nekad i sami kraljevi hodali. Danas je ona jedan od nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. |
Nezaboravno vrijeme na tvrđavi smo ostavili iza sebe, te se dalje laganim koracima uputili k jednom od najljepših prizora prirode u Bosni i Hercegovini, Plivskom vodopadu. Vodopad, poznat po prskanju svojih promatrača, nije nas zaustavio u našem fotografiranju i zabavljanju. Slobodno vrijeme koje smo imali nakon toga prekinuto je nemilosrdnim kišnim kapima te su se učenici počeli okupljati na stanici, čekajući autobuse da krenemo dalje. |
Poslije kratkotrajne posjete Mlinčićima, oko 16 sati smo krenuli kući. Iako nas je obilazak Jajca izmorio, autobusi su bili ispunjeni muzikom i smijehom, a neki su rado prihvatili zagrljaj sna. |
Kao što mnogi znaju, svemu što je lijepo dođe kraj, pa tako i ovom, iako kišovitom, predivnom danu. Zahvaljujemo našim profesorima bez kojih ovo putovanje ne bi bilo ono pravo, a to je nezaboravno, edukativno i humoristično. Za kraj bismo još htjele ponoviti riječi Thomas Fullera: "Prvo upoznaj krajeve svoje zemlje prije nego što odeš preko granice." |
Hana Tihić i Šila Rudalija, Opća-realna gimnazija |