ksc_02_01 ksc_02_02 ksc_02_03 ksc_02_04 ksc_02_05 Djelatnici Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ zajedno s utemeljiteljem i promicateljem katoličkog školstva u BiH pomoćnim vrhbosanskim biskupom mons. dr. Perom Sudarom, u četvrtak 5. listopada, proslavili su Svjetski dan učitelja okupljajući se na Barama kod Konjica.Sama proslava započela je euharistijskim slavljem koju je predvodio biskup mons. dr. Pero Sudar uz koncelebraciju vlč. Marija Ćosića, ravnatelja Centra i vlč. Ljube Zelenike, odgajatelja u internatu. Na samom početku mise biskup je upoznao djelatnike s povijesnim značajem mjesta na kojem se nalaze ističući kako su u blizini novosagrađene crkve pronađeni ostaci stare crkve te se prema načinu gradnje može zaključiti da temelji potječu iz perioda prije 5. stoljeća. Tijekom propovijedi biskup je naglasio kako, gledajući kroz povijest, čovjek traži Boga, čezne za Njim, ali da ostaje prekratak u svom traženju te da se tu javlja jaz između čovjeka i Boga koji čovjek može prijeći samo poniznim prihvaćanjem najprije samoga sebe kao ograničenog, kao onoga koji ne razumije ni samoga sebe. Prihvaćanjem samoga sebe kao tajne, lakše nam je spoznati da postoji netko tko nije nesavršen, netko na koga se moramo i trebamo osloniti. „Ljudi su od početka povijesti na nekakav način imali i trebali učitelja, svijet ne može bez učitelja zato što čovjek ne može bez odgoja“, ovim riječima biskup je istaknuo važnost učitelja i nastavnika kako kroz povijest, tako i u današnjem vremenu kad ovaj poziv prolazi kroz mnoge kušnje. Kao odgovor na potrebe vremena utemeljen je Svjetski dan učitelja kao prilika za isticanje važnosti rada učitelja i nastavnika i njihov utjecaj na razvoj društva u cjelini. Nakon svete mise, djelatnici Centra imali su priliku obići prostor oko crkve, pogledati iskopine stare crkve, a nakon toga uslijedio je zajednički ručak u kući susreta. Nakon ručka djelatnici su iskoristili lijep i sunčan jesenji dan za druženje, šetnju i sportske aktivnosti. ksc_02_06 ksc_02_07 ksc_02_08 ksc_02_09

ksc_01_01 ksc_01_02 Misnim slavljima i zazivom Duha Svetoga u crkvi Kraljice Svete Krunice na Mejtašu i crkvi Marije Pomoćnice na Stupu u srijedu, 6. rujna, blagoslovljeni su školski počeci djelatnika i učenika Katoličkog školskog centra Sveti Josip Sarajevo. Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Ljubo Zelenika, vjeroučitelj i odgajatelj u internatu KŠC-a. Kako bismo što snažnije osjetili Isusovu blizinu, otpjevali smo Isusu ove riječi uvodne pjesme: Isuse, trebam Te, više od sveg drugog trebam Te… Uistinu, više od svega drugoga trebamo, Isuse, Tvoj blagoslov i blizinu ukoliko želimo da nas u ovoj godini vodi pouzdanje u Tebe. Uslijedio je zaziv obećanog Duha Svetoga, a potom i misna čitanja, na koja se u prigodnom obraćanju roditeljima, djelatnicima i učenicima KŠC-a osvrnuo vlč. Ljubo Zelenika, rekavši, između ostaloga, i sljedeće: “Život ima svoje zakonitosti, svoje cikluse, svoje vrijeme! U tom daru vremena valja prepoznati trenutke rasta i trenutke kad nam je donositi plod! Krist govori o stostrukom, šezdesetorostrukom i tridesetorostrukom plodu – prema svojim mogućnostima! Ovdje nije riječ o tome koliko tko donosi – o količini, riječ je o tome koliko se trudimo i u svom trudu dolazimo do savršenstva. Nekome je savršenstvo stostruk, a nekome šezdesetorostruk ili tridesetorostruk plod! Kako bismo svi postigli savršenstvo, smatram, kako je važno imati skladan život. A život nije samo ovo vidljivo – život uključuje mnogo toga, a na prvom mjestu srce! Odgojimo srce i budimo poučljivi na način da svi ljudi, počevši od članova obitelji, kolega, odgojitelja, svih ljudi – osjete na našem ponašanju rast do savršenstva. Na taj način gradimo bolje društvo! Savršenstvo se ne postiže izvana, savršenstvo se postiže srcem – duhovnim stanjem, jer je moje ponašanje preslik moga srca! Stoga je potrebno biti poučljiv. Učimo jedni od drugih. Učimo se jedni od drugih mudrosti i jednostavnosti, radosti, ali i suosjećajnosti, poštujmo ne samo vidljive zakone, napisane zakone nego i one nevidljive, jer zakon ima svoju dušu a duša zakona jest milosrđe, vjernost i pravednost.“ Vlč. Ljubo je potom ispričao poučljivu priču o tome kako je jedan bogati otac došao upisati sina na studij: “Susretne se s ravnateljem i pita ga: Koliko traje studij?A ravnatelj će: Pet godina!Otac će: Bilo bi dobro kad bi moj sin mogao završiti studij nešto kraće!Opet će ravnatelj: Ako je toliko sposoban da paralelno studira dvije godine, najbrže što može završiti jest za tri godine. No, ja to ne bih preporučio – zbog zdravstvenih razloga!Otac: Ma ne, i to je dugo. Ako bi on završio za tri do šest mjeseci to bi bilo odlično. Evo, ja ću sve platiti! Novac nije problem!Na to će ravnatelj sa smiješkom: Gospodine, ako želite imati tikvu onda su za nju potrebna samo tri mjeseca, ali ako želite imati hrast, tada trebate i dvadeset godina!“ Na kraju se vlč. Ljubo obraća svima, napose onima koji uče i odgajaju druge: “Vrijeme. Vrijeme nije novac. Vrijeme je život! Iskoristimo darovano nam vrijeme, kako bismo bili jedni drugima dar na radost, a ne teret! Ako učitelj voli samo posao, on je dobar učitelj. Ako učitelj voli učenika kao otac ili majka, on je bolji od onog učitelja koji je pročitao sve knjige, ali ne voli ni svoj posao ni učenike. Kad učitelj sjedini ljubav prema poslu i prema učenicima – on je savršen učitelj. (Lav Tolstoj)“ Vrhuncu euharistijskoga slavlja, primanju Isusa pod prilikama kruha, pristupili su brojni djelatnici i učenici KŠC-a, tako Ga ponijevši u svoje obitelji i školsku svakodnevnicu koja, hranjena vjerom u Isusovu ljubav prema čovjeku, biva plodonosnija dobrim djelima, u poteškoćama lakša, a u življenju toplija i radosnija. Na koncu je vlč. Ljubo, izmolivši završni blagoslov, u svoje ime i u ime ravnatelja KŠC-a, vlč. Marija Ćosića, djelatnicima i učenica, kao i svima okupljenima, poželio blagoslovljen početak nove školske godine. ksc_01_03 ksc_01_04 ksc_01_05

ksc_01_01 ksc_01_02 ksc_01_03 ksc_01_04 ksc_01_05 ksc_01_06 ksc_01_07 ksc_01_08 Presveto Srce Isusovo, titular sarajevske prvostolnice i Vrhbosanske nadbiskupije, očitovalo je svoju ljubav i blizinu u prelijepo osmišljenom i dobro organiziranom završnom izletu za djelatnike i djelatnice Katoličkog školskog centra „Sveti Josip“. Srce Isusovo udružilo je srca don Marija Ćosića, ravnatelja Centra i don Ivana štironje, upravitelja Svetišta Presvetog Srca Isusova u Studencima, i po njihovoj otvorenosti i zauzetosti režiralo i organiziralo lijepu i milosnu izletnu priču realiziranu u utorak, 27. lipnja 2017. U ranim jutarnjim satima djelatnici Centra popunili su dva Globturova autobusa i uputili se prema Studencima. Tri i pol satna vožnja autobusom omogućila je ostvarenje svih željenih razgovora, ali nagovijestila i skori ljetni rastanak. Stigavši u Studence, uslijedilo je misno slavlje na vanjskome oltaru u prirodnoj hladovini koja je svima godila jer je sve, po izlasku iz vreloga autobusa, zapljusnula ljetna hercegovačka pripeka. Svetu misu slavio je don Ivan štironja u zajedništvu s don Marijom Ćosićem i don Ljubom Zelenikom, odgojiteljem u Internatu KšC-a, uz nazočnost dvojice svećenika, don Ante Đereke i don Ilije Petkovića, raspoloživih za sakrament svete ispovijedi. Pjevanje je animirao školski zbor pod ravnanjem profesorica Centra. Don Ivan, domaćin otvorenoga i raspoloživog srca, svoje je goste već u pozdravnoj riječi uputio na Srce Isusovo te najavio slavlje zavjetne mise Srcu Isusovu: „I mi trebamo biti ljudi po Srcu Isusovu, ne bilo kakvi, ne oni koji će se okretati sad ovako sad onako, nego ljudi koji će svojim životom u svakom trenutku svjedočiti Istinu i dati uputu prema istinskim vrijednostima i ciljevima koje mladi ljudi traže, onim ciljevima koje smo i mi stariji tražili, a sada smo u jednoj potpuno drugoj ulozi, sad mi drugima pomažemo kao što su nama drugi pomagali. Zato ćemo danas ponajprije zahvaliti Bogu za sve one darove koje nam je On dao, zahvalit ćemo Mu i za one darove koje vi odgajate a to su brojni ljudi, vaši učenici, koji su uz vas, nadam se ne samo uz vas već i u vašim srcima. Zato ćemo danas Bogu zahvaliti za sve, ali i moliti ga da bude i ostane s nama, da bude Bog naš, cilj naš, da bude život naš. Samo tako možemo i mi biti otvoreni za druge kao što je On otvoren za nas, ako povjerujemo Srcu koje je otvoreno i nastojimo svoje srce otvoriti. Neka iz toga srca našega milošću Srca Isusova, ponajprije, potekne milost okrjepljenja, ozdravljenja, milosrđa, praštanja.“ U prigodnoj propovijedi don Ivan je nazočne ohrabrio, ali i jasno uputio i pozvao na svjedočenje Isusa Krista u svakodnevnome životu i radu, osobno i zajednički. „Vrijedni smo unatoč tomu što nas ljudi ne vrjednuju i što naša djela, naši nastupi, naš posao i naš život često nisu dovoljno vrjednovani, ne onoliko koliko mi mislimo da bi trebali biti vrjednovani. Pusti to i ne boj se. Ima Netko tko vrjednuje svaku tvoju riječ, svaku tvoju gestu, svaku tvoju darovanu minutu, svaku tvoju ozbiljnu pripravu i svaki tvoj odgovoran i ozbiljan nastup. I ne čini to radi ljudi, nego radi onoga gore, radi sebe i radi svoga obraza. I ne boj se! Ako je istina tu u tvome srcu i ako je tvoj nastup u ime te istine, ne boj se! Ako je tvoj nastup u svjetlu ljubavi o kojoj govorimo i razmišljamo, pogotovo u ljubavi Božjoj i Srca Isusova onda se ne treba bojati… bojmo se samo ako zaniječemo tu Ljubav, ako zaniječemo to Srce, ako zaniječemo tu Krv koja kola našim žilama, a to je ona krv krštenička, vjernička, ljudska. Zato je važno ući u tišinu hrama, ušima čuti i srcem osjetiti Istinu a potom ohrabreni snagom odozgor poći u svijet i širiti istinu o životu, protiv modernih trendova i struja ovozemaljskih. Onaj tko nije naučio slušati, ne može ni širiti niti svjedočiti istinu, pa ni onu utemeljenu na znanosti. Sveto evanđelje završava s jednim važnim upozorenjem: tko se prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem koji je na nebesima. Dragi prijatelji, samo reći Isuse, ja sam tvoj, već smo puno rekli. Pogotovo ako to kažem svaki dan i ako svakoga dana nastojim svoj život uskladiti prema tome uskliku: Isuse, ja sam tvoj! Isuse, ovaj dan današnji proživjet ću s tobom, želim da i ja i moj dan i moje vrijeme i moj život bude tvoj. Time smo puno učinili, posvjedočili smo da smo njegovi i nastupili smo u njegovo ime, nastupili smo u ime istine jer On je istina i tako je rekao: Ja sam Put, Istina i Život“, istaknuo je don Ivan. Po završetku svetoga misnog slavlja, uslijedilo je zajedničko blagovanje ukusnog i bogatog ručka na kojemu su gosti domaćinu najiskrenije zahvalili. Nakon ručka, don Ivan je goste poveo u posjet Franjevačkom samostanu sv. Ante Padovanskog na Humcu, gdje ih je ljubazno dočekao fra Dario Dodig, gvardijan Samostana, i uveo u najstariji muzej u BiH. U obnovljenomu muzeju razgledani su materijalni tragovi prošlosti – izloženi predmeti prikupljeni na širem prostoru Hercegovine od starijeg kamenog doba do naših dana. Posjetitelji su pogledali i najpoznatiji muzejski izložak – Humačku ploču iz XII. stoljeća, najstariji očuvani spomenik pisan na hrvatskome jeziku (mješavinom glagoljice i starohrvatske ćirilice – bosančice) na području današnje Bosne i Hercegovine. Napuštajući Samostan sv. Ante Padovanskog i diveći se tragovima prošlosti, koje su hercegovački fratri brižno očuvali, djelatnici KšC-a su put nastavili ka završnoj postaji izletne rute – slapu Kravica koji formira rijeka Trebižat. Netaknuto mediteransko raslinje s konstantnim zvukom slapa u pozadini predivna je destinacija za popodnevni odmor uz kavu, hladan sok ili sladoled i, naravno, za fotografiranje. Nebrojene fotografije i videozapisi zabilježili su impresivnu ljepotu Kravice, ali i ljepotu zajedništva djelatnika KšC-a Sarajevo. Zahvalivši domaćinu don Ivanu i pozdravivši se s njim, KšC-ovci su se ukrcali u autobuse i krenuli ka Sarajevu. Prebirući bogatstvo raznolikosti i ljepote sadržajnoga izleta, treba spomenuti da je ovo bio vrlo kvalitetan nastavak dugogodišnje suradnje Katoličkog školskog centra „Sveti Josip“ i don Ivana štironje koji je prethodnih godina boravio u neposrednoj blizini KšC-a u Sarajevu, obnašajući službu nacionalnoga ravnatelja Papinskih misijskih djela u

U utorak, 30. svibnja, učenici Katoličkog školskog centra posjetili su jednu od olimpijskih ljepotica. Jednodnevni izlet na Igman organiziran je kako bismo se odmorili od svakidašnjih obveza i kako bismo prestali razmišljati o kraju školske godine. Na izlet su išli učenici i profesori Opće–realne gimnazije, Srednje medicinske škole te naši osnovnoškolci. Planina je vrvila smijehom i igrom, a u zraku se mogao osjetiti i miris roštilja kojeg su učenici pravili nakon dugog dana. Profesori su uživali s nama i bar se na trenutak prestali zamarati ocjenama koje moraju zaključiti prije kraja nastave. Hrabriji učenici i profesori su se odvažili i na šetnju planinom upoznajući tako skrivene staze i puteve. S vremena na vrijeme pojavio bi se tu i naš ravnatelj s direktorima škola i uputio po koju riječ na koju bi se svi nasmijali. I što reći na kraju nego da je ovo bio lijep dan ispunjen druženjem kojeg ćemo se rado sjećati kada se vratimo u školske klupe iako smo se s njega vratili crveni kao rakovi. Marija Pavlović, III. bOpća-realna gimnazija ksc_03_01 ksc_03_02 ksc_03_03