Svakog petka u korizmi djelatnici Katoličkog školskog centra su se kroz pobožnost Križnog puta pripremali za najveći i najradosniji kršćanski blagdan, Uskrs. Priprava djelatnika završila je duhovnom obnovom koju je u ponedjeljak, 26. 3. 2018. godine predvodio promicatelj katoličkog školstva u Bosni i Hercegovini monsinjor dr. Pero Sudar. Kroz svoje izlaganje biskup je rekao da imamo različite načine računanja vremena i godina, pa tako imamo i liturgijsku godinu koja se ne poklapa s građanskom godinom te sva različita računanja vremena prožeta su vjerom u Boga i nastojanjem da vjera produhovi ljudski život i oplemeni ljudsko djelovanje. Katoličku liturgijsku godinu obilježavaju dva jaka vremena, prvo je došašće koje kulminira svetkovinom Božića i korizma koja kulminira svetkovinom Uskrsa. Biskup je rekao da su duhovne obnove za djelatnike Centra smještene u ova dva jaka vremena kroz liturgijsku godinu kako bi se podsjetili da su dobrota i ljubav dva temeljna preduvjeta naše ljudske i vjerničke autentičnosti. „Vjerujem da svatko od nas osjeća kako nas svakodnevnica zamara i gasi u nama želju da se otimamo prosječnosti i onoj, tako čovjeku svojstvenoj, malodušnosti. Valja imati na umu da čovjek nije biće koje se duhovno kreće na vlastiti pogon. Čovjek, kao Homo sapiens, je svojevrsna zvijezda, ali njegov sjaj i njegova toplina ne dolaze od njega, niti iz njega. Ako se, poput drugih nebeskih tijela, otkine od svoga središta i isklizne iz sfere njegova djelovanja, pretvara se u meteor koji izgara i nestaje.“ Biskup je također naglasio da se čovjek mora kroz svoj životi susresti s određenim pitanjima. Prvo pitanje na koje čovjek nailazi je „Što je život?“, na ovo pitanje čovjek nadolazi iz dva razloga, prvi je činjenica da čovjek posjeduje razum koji ga i kada mu se to ne sviđa salijeće ovim pitanjem, drugi je činjenica da čovjek ostaje nedorečen i nesposoban izvršiti svoje poslanje ako si nije dao bar nekakav odgovor o porijeklu, smislu života i samoga sebe. Drugo pitanje s kojim se čovjek susreće je „Tko sam ja?“, bez odgovora na ovo pitanje čovjek ne može spoznati zbog čega postoji, a odgovor na ovo pitanje nitko ne može dati za drugoga. Tvrdi se kako moderni, današnji čovjek manje vjeruje u postojanje duše i Boga nego ikad prije u povijesti. Međutim, statistike potvrđuju da je danas od oko sedam milijardi i tristo miliona svjetskog stanovništva, njih preko šest milijardi službeno pripada jednoj od poznatih religija. Očito, čovjeku je jako teško vjerovati, napose je čovjeku teško vjerovati i autentično živjeti ono što vjeruje, ali, čini se da mu je još teže ne vjerovati. Biskup je rekao kako smatra da je Isus prispodobom o talentima rekao da je čovjeku teško, gotovo nemoguće odgovoriti na pitanja „Što je život?“ i „Tko sam ja?“ ako prvo ne odgovori na pitanje „Tko je Bog?“, odgovorom na ovo pitanje čovjek će shvatiti i tko je drugi te što ih neraskidivo povezuje. Sve to potvrđuje da je Bog uistinu sama ljubav i dobrota, tu istinu je potvrdio Isus svojom smrću na križu. „Povlašteno, milosno vrijeme korizme i Uskrsa poziva kršćane da u Isusovu primjeru prepoznaju i prihvate potvrdu istine da samo život predan s ljubavlju na Kalvariji dobiva u punini uskrsnog jutra. Isusovi učenici su pokazali koliko je velika kušnja pobjeći s Kalvarije i sačuvati život u sebičnosti, ali oni su dokaz da se s Kalvarije na kraju nikada ne može pobjeći jer Kalvarija je mjesto na kojem se daru života polaže račun.“ S ovim mislima biskup je završio svoje izlaganje. Tijekom promišljanja kojeg je predvodio Promicatelj djelatnici Centra imali su priliku za sakrament ispovijedi te nakon toga uslijedilo je Euharistijsko slavlje. Euharistijsko slavlje u crkvi Kraljice svete krunice predvodio je biskup monsinjor dr. Pero Sudar, uz koncelebraciju vlč. Marija Ćosića, ravnatelja Centra i vlč. Ljube Zelenike, odgajatelja u internatu. Pjevajući i slušajući korizmene pjesme, gledajući u postaje Križnog puta i duhovnom obnovom na početku Velikog tjedna djelatnici Centra su osvijestili značaj onog što se dogodilo prije nešto više od dvije tisuće godina i potaknuti su na razmišljanje što to može značiti danas. Kao što je sv. Pavao u svojoj poslanici Korinćanima rekao: „A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je dakle propovijedanje naše, a uzalud je i vjera vaša.“

Korizmeni hod učenika i djelatnika Katoličkoga školskog centra „Sv. Josip“ i ove je godine protekao u molitvenome ozračju križnoga puta. Svakoga petka učenici i djelatnici okupljali su se u marijanskim crkvama Kraljice Svete Krunice i Uznesenja Blažene Djevice Marije te kroz ovu pobožnost, svojstvenu korizmenom vremenu, razmišljali o muci i smrti svoga Spasitelja. Tako je muka Isusova, u kojoj dolazi do izražaja sva Isusova ljudskost i čovječnost, iz petka u petak svima okupljenim u molitvenom zajedništvu bivala sve snažnijom okrjepom i sigurnijim temeljem za svakidašnje korake. Isus je u razmatranju križnoga puta doticao otvorena srca i izlijevao svoje milosti, ali i pozivao na sućut prema bližnjima u konkretnim okolnostima vlastita života. Molitvu križnoga puta predvodili su vlč. Mario Ćosić, ravnatelj KŠC-a „Sv. Josip“ i vlč. Ljubo Zelenika, odgojitelj u Internatu KŠC-a „Sv. Josip“. Posljednjega u nizu, petka 23. ožujka, moleći Misijski križni put, okupljeni učenici i djelatnici obilježili su Dan svjedoka vjere i prisjetili se blaženih Drinskih mučenica i hrvatskih misionara fra Vjeke Ćurića i s. Lukrecije Mamić, kao i s. Clare Agano Kahambu, koji su izgubili život poradi Krista. Dan svjedoka vjere u Katoličkoj Crkvi širom svijeta slavi se 24. ožujka, a počeo se obilježavati od 1993. godine na dan kada je, za vrijeme slavljenja sv. mise, ubijen salvadorski nadbiskup bl. Oscar Romero (+1980.) zbog toga što je odlučno stao u obranu obespravljenih, siromašnih i progonjenih, te pozvao i svoje svećenike da to isto učine. Svemogući Bože,prisutan si u cijelom svijetu i ispunjaš nas svojom nježnošću.Probudi u nama snagu svoje ljubavi,da bismo mogli cijeniti ljepotu života.Daruj nam svoj mir, da bismo mogli živjeti poput braće i sestara.O Bože siromašnih,ulij u naša srca brigu za one koji su napušteni i ostavljeni na ovojzemlji,a toliko su vrijedni u tvojim očima.Dotakni srca svih koji žele pomoći siromašnima.Nauči nas promatrati svijet s divljenjem,da bismo mogli prepoznati ljepotu i vrijednost svakog stvorenja.Pomozi nam u našoj borbi za pravdom, ljubavlju i mirom.Blagoslovi naše živote i štiti nas na putu prema tvojem beskrajnom svjetlu.Amen. Ovom završnom molitvom Misijskoga križnog puta okončan je molitveni korizmeni hod kojim su učenici i djelatnici Katoličkoga školskog centra „Sv. Josip“ u molitvenom zajedništvu hodili u susret najvećem kršćanskom blagdanu Uskrsu. Isus je uskrsnuo! Aleluja! Sve boli ovoga svijeta nemaju posljednju riječ. Smrt nema posljednju riječ. Posljednju riječ ima radost uskrsnuća na novi vječni život. Razlog je to za najveću radost. Sretan Uskrs! Nataša Mandić

Vjera, odanost, požrtvovnost, skromnost, sve su to misli koje nam se javljaju dok gledamo sliku svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije. U Bibliji se ovaj svetac opisuje s dvije riječi: pravedan i vjeran. Sveti Josip se štuje kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji, ali i kao zaštitnik jedne škole koja se nalazi u Sarajevu i nosi naziv Katolički školski centar „Sv. Josip“. Učenici i djelatnici Centra su u ponedjeljak, 19. 3. 2018. euharistijskim slavljem i svečanim programom proslavili svetkovinu svog zaštitnika i XXIV. rođendan Centra. Euharistijsko slavlje u crkvi Kraljice svete krunice predvodio je biskup monsinjor dr. Pero Sudar, promicatelj katoličkog školstva u Bosni i Hercegovini uz koncelebraciju vlč. Marija Ćosića, ravnatelja Centra, vlč. Ljube Zelenike, odgajatelja u internatu, monsinjora Ante Meštrovića i drugih svećenika. Tijekom svoje propovijedi biskup je istaknuo značaj svetog Josipa kao zaštitnika i zagovornika. Rekao je kako sveti Josip treba biti primjer ne samo očevima, radnicima, nego i učiteljima, nastavnicima te profesorima jer je sveti Josip odgajao nekog koga nije rodio, nekog tko nije bio njegove krvi, ali ga je ipak odgajao kao svojeg sina. Dan KŠC–a „Sv. Josip“ proslavljen je pod sloganom „Kad ljubav pobijedi“ te su se na ovaj način učenici i djelatnici Centra pridružili proslavi 400. obljetnice rođenja karizme sv. Vinka Paulskog. Program je otvoren himnom KŠC–a u pratnji profesorice Ane Andrle-Imamović. Pozdravnim riječima ravnatelj Centra, vlč. Mario Ćosić obratio se nazočnima te pozvao sve da promisle o naslovu programa koji bi se mogao formulirati i kao pitanje: „Kada će ljubav pobijediti?“ Kroz scenski prikaz učenici Osnovne škole, Srednje medicinske škole i Opće–realne gimnazije u suradnji s djelatnicima Centra oživjeli su misli sv. Vinka Paulskog i stavili ih u kontekst današnjeg vremena i problema u životima mladih te društva općenito. Poruku programa su, uz scenski prikaz, prenosili i solistički nastupi učenika i djelatnika Centra te baletni pokreti plesne skupine. Nakon programa nazočnima se obratio promicatelj Centra, monsinjor dr. Pero Sudar te rekao kako ga ovakve predstave uvijek podsjete da vrijedi biti dobar. „Ne bojmo se, ljubav će pobijediti, jer je Bog ljubav. On je svoje božansko srce bacio na ovu Zemlju i posijao ga kao zrno koje treba umrijeti kako bi rodilo strostrukim plodom“ rekao je Promicatelj Centra. Svake godine, tijekom proslave Dana škole, škola se oprosti s djelatnicima Centra koji su svojim radom doprinijeli razvoju škole te otišli u mirovinu. Ove godine to su Ljiljana Moro, nastavnica Matematike u Osnovnoj školi te Dragica Jukić, pedagoginja Osnovne škole. Pedagoginja Dragica Jukić obratila se nazočnima rekavši da je ova škola posebna, učenici tu ostave svoje školske dane i brige, djelatnici rade i završavaju svoj radni vijek odlaskom u mirovinu, ali svi ostaju i dalje jedni za druge tu. Pedagoginja Dragica također je rekla da je kroz svoj život i rad uvijek stavljala dijete u središte i davala je sebe drugima, a danas ti drugi pomažu njoj. Još jedna lijepa vijest obilježila je ovogodišnji Dan škole. Učenik IV.a odjeljenja Opće–realne gimnazije Irfan Drumić dobitnik je godišnje nagrade „Petar Barbarić“ koja se dodjeljuje najuspješnijem učeniku u Sustavu katoličkih školskih centara u BiH. Irfan Durmić je dobio mnoge nagrade za svoja postignuća, ali ga posebno raduje nagrada na „domaćem terenu“ kako je rekao. Djelatnici, učenici i gosti među kojima su bili brojni djelatnici u mirovini kao i bivši učenici Centra nastavili su druženje u auli škole gdje je za sve bio pripremljen domjenak.

Kraljica Svete Krunice, svake prve srijede u mjesecu, na slavlje svete misne žrtve i duhovnu okrjepu okuplja djelatnike i učenike Katoličkog školskog centra „Sveti Josip“. Tom prigodom, utječući se zagovoru zaštitnika Centra, sv. Josipu i blaženim Drinskim mučenicama, djelatnici i učenici u molitvenom zajedništvu sa svojim svećenicima i redovnicama prose Božji blagoslov za svoj rad i svakodnevno životno koračanje. Srijeda 7. ožujka 2018. ostat će u posebnom sjećanju jer je redovito molitveno okupljanje bilo obogaćeno nazočnošću i sudjelovanjem članova Austrijske biskupske konferencije, koji su u sklopu svoga proljetnog zasjedanja i boravka u BiH posjetili i naš Centar, kao i brojnih svećenika, redovnica, bogoslova i vjernika Sarajeva. Na početku misnog slavlja vlč. Ljubo Zelenika, rektor crkve Kraljice Svete Krunice i odgojitelj u Internatu KŠC-a „Sv. Josip“, pozdravio je sve nazočne i uputio riječi dobrodošlice. Uslijedilo je misno slavlje koje je predslavio i prigodnu propovijed uputio biskup Biskupije Klagenfurt mons. Alois Schwarz u zajedništvu s predsjednicima Biskupske konferencije BiH i ABK-a, vrhbosanskim nadbiskupom Vinkom kard. Puljićem i bečkim nadbiskupom Christophom kard. Schönbornom, biskupima dviju biskupskih konferencija i apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini Luigijem Pezzutom, a uz koncelebraciju sjemenišnih odgojitelja, profesora i drugih svećenika. Biskup Schwarz izrazio je veliko zadovoljstvo zbog nazočnosti članova ABK-a u crkvi sestara Kćeri Božje ljubavi i školi koju je svojedobno osnovala Austrijanka Majka Franziska Lechner, utemeljiteljica Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi, i nije skrivao radost zbog susreta sa sestrama Kćeri Božje ljubavi čije su članice i dvije sestre Austrijanke, Majka Franziska i s. Berchmana, koje su i jedan od povoda njihova dolaska. „Mi smo ovdje na mjestu gdje mučenice sestara Kćeri Božje ljubavi imaju svetište. Sestre se znale da ima nešto za što se isplati živjeti, ali i sigurnost da ima nešto za što se isto tako isplati umrijeti“, kazao je mons. Schwarz u propovijedi koju je s njemačkog prevodio mons. Pavo Jurišić. Osvrnuvši se na KŠC „Sv. Josip“, biskup Schwarz istaknuo je da se danas tu obrazuje mladost koja dobiva i vjerski odgoj, upućujući na zapovijedi koje pokazuju životnu mudrost. „Važno je da u ovoj školi uz katolike u klupama sjede i pravoslavci i muslimani i da zajedno mogu učiti. Uvjeren sam da nakon školovanja mogu zajedno i živjeti“, rekao je propovjednik zahvalivši svim odgojiteljicama i odgojiteljima te učiteljicama i učiteljima na njihovu angažmanu u svjetlu dijaloga, humanizma i kršćanskih vrjednota. „Papa Franjo je jednom citirao jednu izreku ‘Da bi se odgojilo jedno dijete, potrebno je čitavo selo’. Ova škola je jedno ‘čitavo selo’ u gradu Sarajevu. Želim da imate mnogo radosti u ovom zajedništvu i tu radost dalje dijelite“, poručio je biskup Schwarz. Misno slavlje obogatili su čitači i pjevači, učenici KŠC-a i zbor Internata KŠC-a „Sv. Josip“, predvođeni ravnateljem vlč. Mariom Ćosićem i odgojiteljima vlč. Ljubom Zelenikom, s. Antonijom Lučić i s. Leonardom Pirner. Na kraju bogoslužja osobito milostan i dirljiv trenutak bila je zajednička molitva nad/biskupa, svećenika, redovnica i vjernog puka pred oltarom blaženih Drinskih mučenica. Blažena s. Berchmana Leidenix, drinska mučenica koja je bila posebno angažirana u odgoju i školstvu, podrijetlom je iz Austrije. U blizini i molitvenom zajedništvu članova ABK-a s našom mjesnom Crkvom zrcalio se zagovor blaženih sestara Austrijanki koje je u prošlosti Božji naum doveo na bosansku Njivu Gospodnju. Nataša Mandić

Učenici i djelatnici Katoličkog školskog centra započeli su korizmu kao vrijeme priprave za najradosniji kršćanski blagdan, Uskrs. Na čistu srijedu, 14. 2. 2018. godine, u 12 sati Euharistijsko slavlje u crkvi Kraljice svete krunice predvodio je vlč. Mario Ćosić, ravnatelj Centra, uz koncelebraciju Ljube Zelenika, odgajatelja u internatu. Na Euharistijskom slavlju bili su prisutni učenici i djelatnici Osnovne škole – Mejtaš, Srednje medicinske škole i Opće–realne gimnazije, a svojom pjesmom Euharistijsko slavlje uljepšao je bend internata. Tijekom propovijedi ravnatelj Centra rekao je kako je davanje milostinje onima koji su u potrebi poseban vid pobožnosti za koji se možemo odlučiti tijekom korizme. Na taj način postajemo posrednici Božje providnosti, a svaka se milostinja vraća kao Božji blagoslov. „Post potječe od Božje zapovijedi čovjeku da se održi od jela sa stabla spoznaje dobra i zla te je cilj posta jesti pravu hranu, odnosno kako Isus tumači, vršiti volju Božju“, ovim riječima ravnatelj je potakao sve prisutne na post tijekom korizme. Tijekom Euharistijskog slavlja obavljen je i obred pepeljenja, tijekom kojeg svaka osoba pojedinačno pristupa svećeniku koji ga posipa pepelom izgovarajući sljedeće riječi: „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti“. Vlč. Mario Ćosić se nakon obreda osvrnuo na izgovorene riječi rekavši kako bi nam ove riječi trebale biti često u mislima, ne samo tijekom korizme. Kada bismo češće razmišljali o tome da ćemo jedno dana morati stati pred lice Božje, naše bi misli, riječi i djela bila potpuno drukčija, trudili bismo se uvijek biti Semper magis, rekao je ravnatelj Centra. Na Pepelnicu Euharistijsko slavlje u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Stupu predvodio je kapelan vlč. Ivan Ivančević na kojem su bili prisutni učenici i djelatnici Osnovne škole – Stup. Euharistijsko slavlje svojom pjesmom uljepšao je zbor Osnovne škole u pratnji profesorice Andreje Krasnić. Čista srijeda je dan koji nas svojom simbolikom poziva postajati sve više i više Božja djeca, odnosno kroz naredno vrijeme korizme nastojati mijenjati vlastito ponašanje i to posebno kroz ova dva vida, s jedne strane odbacivati osobne mane, pokajati se za pogreške, a s druge strane nastojati opredjeljivati se za dobro, za pozitivnosti, za pomaganje drugima, za osjećaj prema ljudima u potrebi. U tom je smislu važno ne zanemariti ni jedan ni drugi vid, odnosno važno je i odreći se grijeha i opredijeliti se Božji put spasenja.

Svake godine na današnji datum u auli naše škole stoji slika lika jedne mlade osobe, oko slike su položene bijele ruže i knjiga u koju se može upisati ono što se tom mladom čovjeku želi, a više ne može reći. Prije točno deset godina Denis je zadnji put prošao tim istim hodnikom pozdravljajući svoje profesore, smijao se sa svom prijateljima te krenuo kući sretan i bezbrižan, a danas umjesto njegovog smijeha u hodniku je tišina. Iako je prošlo deset godina djelatnici Katoličkog školskog centra nisu zaboravili Denisa, pa su zajedno s učenicima Centra obilježili godišnjicu njegove smrti. Kroz radove učenici Osnovne škole, Srednje medicinske škole te Opće–realne gimnazije podijelili su svoje misli vezane za Denisa. Učenica Katarina Brković iz IV.a razreda Srednje medicinske škole napisala je sljedeće stihove: „Otišao si anđele u nebeske visine,Visoko, visoko iznad tmine,Ostavljajući za sobom pustoš i tuguI majku bez sina, bačenu na muku.Oh, da ti bar još jednom vidi osmijeh,Da ti kaže da te voli i da si još njen svijet,Da si i dalje njen najljepši, uvenuli cvijet.Ali sada je kasno, nisi s nama višeI ne znaš da netko i dalje za tebe diše.Ostala je škola, poznata po tebiUpozorenje nama, opomena meni.“ Učenica Antonija Jerkić iz III.b razreda Opće–realne gimnazije promišljajući o vršnjačkom nasilju i odnosu između žrtve i počinitelja napisala je sljedeće riječi: „Nekoć su ovo radili meni. Ugnjetavali me, ponižavali i ostavljali da ležim na ulici. Ne spoznah ljubav, prijateljstvo, ne spoznah što znači radovati se životu. Ni oni nisu mogli naslutiti da zla se sila nastanjuje u uništenom biću. Padoh u pepeo, a ustadoh kao anđeo smrti.“ Adrijan Mišić učenik V.a razreda Osnovne škole napisao je pjesmu „Nepošten gubitak“ kojom je između ostalog rekao: „Takvo nasilje sene treba dešavati.Ne smijemo samo gledatinego trebamo spašavati.“ Učenici Doris Perković, Adna Mašić i Denis Herić su, zajedno s profesoricama Minelom Husejinović i Tanjom Ćuković te pedagoginjom Ivanom Katavić, položili cvijeće i zapalili svijeću na tramvajskoj stanici u blizini Tehničke škole na Marijin Dvoru. Tu su imali priliku razgovarati s Anom Mrnjavac, mamom pokojnog Denisa. Učenici su također posjetili groblje Lepenica gdje je sahranjen Denis te su prisustvovali misi zadušnici u mjesnoj crkvi. Na godišnjicu smrti te kroz cijeli tjedan učenici su na satima razredne zajednice razgovarali o tome što se Denisu dogodilo prije deset godina te su kroz različite radionice obrađivali temu vršnjačkog nasilja. Kroz radionice učenici su se upoznali s definicijom i vrstama nasilja, s odlikama te posljedicama nasilnog ponašanja. Kroz sve navedene aktivnosti učenici i djelatnici Centra željeli su poslati dvije poruke, prva je da Denis nikad neće biti zaboravljen, a druga je iskrena želja da se to više nikome ne dogodi.