Svakog petka u korizmi djelatnici Katoličkog školskog centra su se kroz pobožnost Križnog puta pripremali za najveći i najradosniji kršćanski blagdan, Uskrs. Priprava djelatnika završila je duhovnom obnovom koju je u ponedjeljak, 26. 3. 2018. godine predvodio promicatelj katoličkog školstva u Bosni i Hercegovini monsinjor dr. Pero Sudar. Kroz svoje izlaganje biskup je rekao da imamo različite načine računanja vremena i godina, pa tako imamo i liturgijsku godinu koja se ne poklapa s građanskom godinom te sva različita računanja vremena prožeta su vjerom u Boga i nastojanjem da vjera produhovi ljudski život i oplemeni ljudsko djelovanje. Katoličku liturgijsku godinu obilježavaju dva jaka vremena, prvo je došašće koje kulminira svetkovinom Božića i korizma koja kulminira svetkovinom Uskrsa. Biskup je rekao da su duhovne obnove za djelatnike Centra smještene u ova dva jaka vremena kroz liturgijsku godinu kako bi se podsjetili da su dobrota i ljubav dva temeljna preduvjeta naše ljudske i vjerničke autentičnosti. „Vjerujem da svatko od nas osjeća kako nas svakodnevnica zamara i gasi u nama želju da se otimamo prosječnosti i onoj, tako čovjeku svojstvenoj, malodušnosti. Valja imati na umu da čovjek nije biće koje se duhovno kreće na vlastiti pogon. Čovjek, kao Homo sapiens, je svojevrsna zvijezda, ali njegov sjaj i njegova toplina ne dolaze od njega, niti iz njega. Ako se, poput drugih nebeskih tijela, otkine od svoga središta i isklizne iz sfere njegova djelovanja, pretvara se u meteor koji izgara i nestaje.“ Biskup je također naglasio da se čovjek mora kroz svoj životi susresti s određenim pitanjima. Prvo pitanje na koje čovjek nailazi je „Što je život?“, na ovo pitanje čovjek nadolazi iz dva razloga, prvi je činjenica da čovjek posjeduje razum koji ga i kada mu se to ne sviđa salijeće ovim pitanjem, drugi je činjenica da čovjek ostaje nedorečen i nesposoban izvršiti svoje poslanje ako si nije dao bar nekakav odgovor o porijeklu, smislu života i samoga sebe. Drugo pitanje s kojim se čovjek susreće je „Tko sam ja?“, bez odgovora na ovo pitanje čovjek ne može spoznati zbog čega postoji, a odgovor na ovo pitanje nitko ne može dati za drugoga. Tvrdi se kako moderni, današnji čovjek manje vjeruje u postojanje duše i Boga nego ikad prije u povijesti. Međutim, statistike potvrđuju da je danas od oko sedam milijardi i tristo miliona svjetskog stanovništva, njih preko šest milijardi službeno pripada jednoj od poznatih religija. Očito, čovjeku je jako teško vjerovati, napose je čovjeku teško vjerovati i autentično živjeti ono što vjeruje, ali, čini se da mu je još teže ne vjerovati. Biskup je rekao kako smatra da je Isus prispodobom o talentima rekao da je čovjeku teško, gotovo nemoguće odgovoriti na pitanja „Što je život?“ i „Tko sam ja?“ ako prvo ne odgovori na pitanje „Tko je Bog?“, odgovorom na ovo pitanje čovjek će shvatiti i tko je drugi te što ih neraskidivo povezuje. Sve to potvrđuje da je Bog uistinu sama ljubav i dobrota, tu istinu je potvrdio Isus svojom smrću na križu. „Povlašteno, milosno vrijeme korizme i Uskrsa poziva kršćane da u Isusovu primjeru prepoznaju i prihvate potvrdu istine da samo život predan s ljubavlju na Kalvariji dobiva u punini uskrsnog jutra. Isusovi učenici su pokazali koliko je velika kušnja pobjeći s Kalvarije i sačuvati život u sebičnosti, ali oni su dokaz da se s Kalvarije na kraju nikada ne može pobjeći jer Kalvarija je mjesto na kojem se daru života polaže račun.“ S ovim mislima biskup je završio svoje izlaganje. Tijekom promišljanja kojeg je predvodio Promicatelj djelatnici Centra imali su priliku za sakrament ispovijedi te nakon toga uslijedilo je Euharistijsko slavlje. Euharistijsko slavlje u crkvi Kraljice svete krunice predvodio je biskup monsinjor dr. Pero Sudar, uz koncelebraciju vlč. Marija Ćosića, ravnatelja Centra i vlč. Ljube Zelenike, odgajatelja u internatu. Pjevajući i slušajući korizmene pjesme, gledajući u postaje Križnog puta i duhovnom obnovom na početku Velikog tjedna djelatnici Centra su osvijestili značaj onog što se dogodilo prije nešto više od dvije tisuće godina i potaknuti su na razmišljanje što to može značiti danas. Kao što je sv. Pavao u svojoj poslanici Korinćanima rekao: „A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je dakle propovijedanje naše, a uzalud je i vjera vaša.“

Korizmeni hod učenika i djelatnika Katoličkoga školskog centra „Sv. Josip“ i ove je godine protekao u molitvenome ozračju križnoga puta. Svakoga petka učenici i djelatnici okupljali su se u marijanskim crkvama Kraljice Svete Krunice i Uznesenja Blažene Djevice Marije te kroz ovu pobožnost, svojstvenu korizmenom vremenu, razmišljali o muci i smrti svoga Spasitelja. Tako je muka Isusova, u kojoj dolazi do izražaja sva Isusova ljudskost i čovječnost, iz petka u petak svima okupljenim u molitvenom zajedništvu bivala sve snažnijom okrjepom i sigurnijim temeljem za svakidašnje korake. Isus je u razmatranju križnoga puta doticao otvorena srca i izlijevao svoje milosti, ali i pozivao na sućut prema bližnjima u konkretnim okolnostima vlastita života. Molitvu križnoga puta predvodili su vlč. Mario Ćosić, ravnatelj KŠC-a „Sv. Josip“ i vlč. Ljubo Zelenika, odgojitelj u Internatu KŠC-a „Sv. Josip“. Posljednjega u nizu, petka 23. ožujka, moleći Misijski križni put, okupljeni učenici i djelatnici obilježili su Dan svjedoka vjere i prisjetili se blaženih Drinskih mučenica i hrvatskih misionara fra Vjeke Ćurića i s. Lukrecije Mamić, kao i s. Clare Agano Kahambu, koji su izgubili život poradi Krista. Dan svjedoka vjere u Katoličkoj Crkvi širom svijeta slavi se 24. ožujka, a počeo se obilježavati od 1993. godine na dan kada je, za vrijeme slavljenja sv. mise, ubijen salvadorski nadbiskup bl. Oscar Romero (+1980.) zbog toga što je odlučno stao u obranu obespravljenih, siromašnih i progonjenih, te pozvao i svoje svećenike da to isto učine. Svemogući Bože,prisutan si u cijelom svijetu i ispunjaš nas svojom nježnošću.Probudi u nama snagu svoje ljubavi,da bismo mogli cijeniti ljepotu života.Daruj nam svoj mir, da bismo mogli živjeti poput braće i sestara.O Bože siromašnih,ulij u naša srca brigu za one koji su napušteni i ostavljeni na ovojzemlji,a toliko su vrijedni u tvojim očima.Dotakni srca svih koji žele pomoći siromašnima.Nauči nas promatrati svijet s divljenjem,da bismo mogli prepoznati ljepotu i vrijednost svakog stvorenja.Pomozi nam u našoj borbi za pravdom, ljubavlju i mirom.Blagoslovi naše živote i štiti nas na putu prema tvojem beskrajnom svjetlu.Amen. Ovom završnom molitvom Misijskoga križnog puta okončan je molitveni korizmeni hod kojim su učenici i djelatnici Katoličkoga školskog centra „Sv. Josip“ u molitvenom zajedništvu hodili u susret najvećem kršćanskom blagdanu Uskrsu. Isus je uskrsnuo! Aleluja! Sve boli ovoga svijeta nemaju posljednju riječ. Smrt nema posljednju riječ. Posljednju riječ ima radost uskrsnuća na novi vječni život. Razlog je to za najveću radost. Sretan Uskrs! Nataša Mandić