ksc_01_01 ksc_01_02 ksc_01_03 ksc_01_04 ksc_01_05 ksc_01_06 ksc_01_07 ksc_01_08 Presveto Srce Isusovo, titular sarajevske prvostolnice i Vrhbosanske nadbiskupije, očitovalo je svoju ljubav i blizinu u prelijepo osmišljenom i dobro organiziranom završnom izletu za djelatnike i djelatnice Katoličkog školskog centra „Sveti Josip“. Srce Isusovo udružilo je srca don Marija Ćosića, ravnatelja Centra i don Ivana štironje, upravitelja Svetišta Presvetog Srca Isusova u Studencima, i po njihovoj otvorenosti i zauzetosti režiralo i organiziralo lijepu i milosnu izletnu priču realiziranu u utorak, 27. lipnja 2017. U ranim jutarnjim satima djelatnici Centra popunili su dva Globturova autobusa i uputili se prema Studencima. Tri i pol satna vožnja autobusom omogućila je ostvarenje svih željenih razgovora, ali nagovijestila i skori ljetni rastanak. Stigavši u Studence, uslijedilo je misno slavlje na vanjskome oltaru u prirodnoj hladovini koja je svima godila jer je sve, po izlasku iz vreloga autobusa, zapljusnula ljetna hercegovačka pripeka. Svetu misu slavio je don Ivan štironja u zajedništvu s don Marijom Ćosićem i don Ljubom Zelenikom, odgojiteljem u Internatu KšC-a, uz nazočnost dvojice svećenika, don Ante Đereke i don Ilije Petkovića, raspoloživih za sakrament svete ispovijedi. Pjevanje je animirao školski zbor pod ravnanjem profesorica Centra. Don Ivan, domaćin otvorenoga i raspoloživog srca, svoje je goste već u pozdravnoj riječi uputio na Srce Isusovo te najavio slavlje zavjetne mise Srcu Isusovu: „I mi trebamo biti ljudi po Srcu Isusovu, ne bilo kakvi, ne oni koji će se okretati sad ovako sad onako, nego ljudi koji će svojim životom u svakom trenutku svjedočiti Istinu i dati uputu prema istinskim vrijednostima i ciljevima koje mladi ljudi traže, onim ciljevima koje smo i mi stariji tražili, a sada smo u jednoj potpuno drugoj ulozi, sad mi drugima pomažemo kao što su nama drugi pomagali. Zato ćemo danas ponajprije zahvaliti Bogu za sve one darove koje nam je On dao, zahvalit ćemo Mu i za one darove koje vi odgajate a to su brojni ljudi, vaši učenici, koji su uz vas, nadam se ne samo uz vas već i u vašim srcima. Zato ćemo danas Bogu zahvaliti za sve, ali i moliti ga da bude i ostane s nama, da bude Bog naš, cilj naš, da bude život naš. Samo tako možemo i mi biti otvoreni za druge kao što je On otvoren za nas, ako povjerujemo Srcu koje je otvoreno i nastojimo svoje srce otvoriti. Neka iz toga srca našega milošću Srca Isusova, ponajprije, potekne milost okrjepljenja, ozdravljenja, milosrđa, praštanja.“ U prigodnoj propovijedi don Ivan je nazočne ohrabrio, ali i jasno uputio i pozvao na svjedočenje Isusa Krista u svakodnevnome životu i radu, osobno i zajednički. „Vrijedni smo unatoč tomu što nas ljudi ne vrjednuju i što naša djela, naši nastupi, naš posao i naš život često nisu dovoljno vrjednovani, ne onoliko koliko mi mislimo da bi trebali biti vrjednovani. Pusti to i ne boj se. Ima Netko tko vrjednuje svaku tvoju riječ, svaku tvoju gestu, svaku tvoju darovanu minutu, svaku tvoju ozbiljnu pripravu i svaki tvoj odgovoran i ozbiljan nastup. I ne čini to radi ljudi, nego radi onoga gore, radi sebe i radi svoga obraza. I ne boj se! Ako je istina tu u tvome srcu i ako je tvoj nastup u ime te istine, ne boj se! Ako je tvoj nastup u svjetlu ljubavi o kojoj govorimo i razmišljamo, pogotovo u ljubavi Božjoj i Srca Isusova onda se ne treba bojati… bojmo se samo ako zaniječemo tu Ljubav, ako zaniječemo to Srce, ako zaniječemo tu Krv koja kola našim žilama, a to je ona krv krštenička, vjernička, ljudska. Zato je važno ući u tišinu hrama, ušima čuti i srcem osjetiti Istinu a potom ohrabreni snagom odozgor poći u svijet i širiti istinu o životu, protiv modernih trendova i struja ovozemaljskih. Onaj tko nije naučio slušati, ne može ni širiti niti svjedočiti istinu, pa ni onu utemeljenu na znanosti. Sveto evanđelje završava s jednim važnim upozorenjem: tko se prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem koji je na nebesima. Dragi prijatelji, samo reći Isuse, ja sam tvoj, već smo puno rekli. Pogotovo ako to kažem svaki dan i ako svakoga dana nastojim svoj život uskladiti prema tome uskliku: Isuse, ja sam tvoj! Isuse, ovaj dan današnji proživjet ću s tobom, želim da i ja i moj dan i moje vrijeme i moj život bude tvoj. Time smo puno učinili, posvjedočili smo da smo njegovi i nastupili smo u njegovo ime, nastupili smo u ime istine jer On je istina i tako je rekao: Ja sam Put, Istina i Život“, istaknuo je don Ivan. Po završetku svetoga misnog slavlja, uslijedilo je zajedničko blagovanje ukusnog i bogatog ručka na kojemu su gosti domaćinu najiskrenije zahvalili. Nakon ručka, don Ivan je goste poveo u posjet Franjevačkom samostanu sv. Ante Padovanskog na Humcu, gdje ih je ljubazno dočekao fra Dario Dodig, gvardijan Samostana, i uveo u najstariji muzej u BiH. U obnovljenomu muzeju razgledani su materijalni tragovi prošlosti – izloženi predmeti prikupljeni na širem prostoru Hercegovine od starijeg kamenog doba do naših dana. Posjetitelji su pogledali i najpoznatiji muzejski izložak – Humačku ploču iz XII. stoljeća, najstariji očuvani spomenik pisan na hrvatskome jeziku (mješavinom glagoljice i starohrvatske ćirilice – bosančice) na području današnje Bosne i Hercegovine. Napuštajući Samostan sv. Ante Padovanskog i diveći se tragovima prošlosti, koje su hercegovački fratri brižno očuvali, djelatnici KšC-a su put nastavili ka završnoj postaji izletne rute – slapu Kravica koji formira rijeka Trebižat. Netaknuto mediteransko raslinje s konstantnim zvukom slapa u pozadini predivna je destinacija za popodnevni odmor uz kavu, hladan sok ili sladoled i, naravno, za fotografiranje. Nebrojene fotografije i videozapisi zabilježili su impresivnu ljepotu Kravice, ali i ljepotu zajedništva djelatnika KšC-a Sarajevo. Zahvalivši domaćinu don Ivanu i pozdravivši se s njim, KšC-ovci su se ukrcali u autobuse i krenuli ka Sarajevu. Prebirući bogatstvo raznolikosti i ljepote sadržajnoga izleta, treba spomenuti da je ovo bio vrlo kvalitetan nastavak dugogodišnje suradnje Katoličkog školskog centra „Sveti Josip“ i don Ivana štironje koji je prethodnih godina boravio u neposrednoj blizini KšC-a u Sarajevu, obnašajući službu nacionalnoga ravnatelja Papinskih misijskih djela u